Američki lekar koji pomaže Indiji savetima o ishrani

Ako organizam prisiljavamo da troši ugljene hidrate, često se javlja metabolički disbalans koji rezultuje dijabetesom. Jedan od načina da se prevaziđe problem gojaznosti i dijabetesa je dijeta sa malom količinom ugljenih hidrata, bez hleba, bez skroba i bez procesiranog šećera.

Doktor Ron Rosdejl dao je intervju Ajvoru Kaminsu u sjajnom podkastu „Debeli car“ (The Fat Emperor) i izneo svoje poglede na postojeću krizu. Ron Rosdejl daje intervju iz Indije, gde već godinama boravi na poziv indijske vlade i pomaže im u pitanjima ishrane i gde se zatekao u vanrednom stanju, u vreme epidemije koronavirusa.

Indija je zemlja koja, kao i Kina danas prednjači u broju pacijenata obolelih od dijabetesa i od metaboličkih bolesti. Iako su obe zemlje pod velikim pritiskom modernog životnog stresa i nekvalitetne hrane, u oči pada i to da je tamošnja ishrana tradicionalno zasnovana pretežno na ugljenim hidratima (hleb, pirinač, skrob, procesirana hrana), pa je i velika verovatnoća da se ispolji toksično delovanje ugljenih hidrata.

Doktor Rosdejl smatra da je izgubljena senzitivnost leptina, hormona koji emituju masne ćelije i koji je otkriven u toku 1990-ih godina, ključni razlog za porast broja gojaznih i obolelih od šećerne i od drugih hroničnih bolesti. Prelazak na masniju ishranu, bez ugljenih hidrata, ili sa veoma malo ugljenih hidrata, veoma brzo smanjuje nivo leptina u ogranizmu i popravlja opšte stanje. Ovakva izmena dijete brzo popravlja balans organizma i dovodi do smanjenja nivoa šećera u krvi, kao i do gubitka telesne težine.

Povišeni šećer u krvi nepovoljno deluje na imunitet pacijenata i to se vidi po većoj stopi komplikacija kod obolelih od koronavirusa koji istovremeno pate od dijabetesa.

Zbog toga dr Rosdejl apeluje: „Nemojte davati D5W!“ (Dont give D5W!) Nakon kratke konsultacije na Guglu, vi vidite da postoji izotonijski i hipotonijski rastvor za krv u kojem postoji i šećer, dekstroza. Lekari koji su opredeljeni za pristup ishrani sa malom količinom ugljenih hidrata smatraju da će prisustvo šećera u svakom tretmanu biti suvišno.

Šećer je u slučaju glukoze, ali i inače, veoma reaktivan molekul. Prsten molekula glukoze sastoji se od šest ugljeničkih atoma. Na kraju svakoga je jedna izuzetno reaktivna grupa: OH (hidroksilna grupa).

Holesterol je jedna od najvažnijih supstanci u proizvodnji ćelije. Ako želite da proizvedete veliki broj ćelija za kratko vreme, neophodno je da imate dovoljno holesterola. Ovo se jednako odnosi i na imune, bele ćelije u krvi.

Čak i decenijama kasnije, to je i dalje velika vest, da dijeta sa malo ugljenih hidrata, a više masti, snižava šećer u krvi i može poništiti dijabetes i vratiti organizam u normalno stanje.

Treba trošiti vreme na to da se loše obrazovanje ispravi, kaže dr Rosdejl: srčana bolest nije bolest holesterola i osteoporoza nije bolest kalcijuma i šećerna bolest nije bolest šećera… Stvari nisu tako jednostavne. Naprotiv, to su bolesti koje potiču od previše ugljenih hidrata u ishrani i od nedostatka nutritivno bogatih namirnica kao što su riba, jaja i meso.

Klasično obrazovani lekari, kao što je dr Rosdejl, koji je internista, koji su opredeljeni za prirodan tretman ishranom, smatraju da se metabolički poremećaji mogu brzo regulisati, ali da je važno promeniti životne navike. Ovo se odnosi i na osobe koje imaju dugotrajne probleme, kao i na one čiji su problemi nedavno počeli. Uz dobar savet lekara i malo napora, mnoge nevolje je lako prevazići.

Doktor Rosdejl je jedan od onih koji nam poručuju: „najlakše je smanjiti kilažu…“, ostavljajući nas u pomalo u nedoumici oko toga šta je još potrebno da učinimo da bismo ostvarili optimalno zdravlje.

Zašto u ketogenoj dijeti ne postoji „cheat day“?

Za one koji su navikli na “dan za varanje” u svojim ranijim dijetama, jedno podsećanje: u okviru masnih dijeta, u koje spada i ketogena dijeta, dani varanja ne postoje.

Slatka tuđica: „cheat day“ (u prevodu: „dan za varanje“) koja se izgovara sa kiselim i poročnim smeškom i pogledom koji slušaoca poziva na simpatiju, svojstvena je mnogim dijetama, ali ne i ketogenoj dijeti. U ovoj dijeti je izlazak iz režima štetan za dijetetski tok.

Varanje je uvek znak da se nalazite na pogrešnom mestu, ili da ne razumete prirodu okonosti koje su vas tu dovele.

Ketogena dijeta oslanja se na fiziološku pretpostavku da se unosom masne hrane, sa minimalnom količinom ugljenih hidrata (0 – 50 grama dnevno) i umerenom količinom proteina (oko 1 gram po kilogramu zdrave telesne težine) smanjuje prisustvo insulina. Kada nema ugljenih hidrata i kada organizam oseti da je značajno manje glukoze u krvi, u jetri se aktivira enzim pod nazivom „hormonski senzitivna lipaza“ koji pomaže razgradnju i trošenje rezervi. Tada telo upućuje poziv masnim ćelijama da vrate onaj dragoceni sadržaj koji su dugo spremale, kako bi se imalo za trenutak gladi.

Zato se često i kaže da ketogena dijeta simulira stanje gladovanja.

Ako imate cheat day, prisustvo insulina u telu raste i on ponovo počinje da skladišti ugljene hidrate koji se pretvaraju u masti u masnim ćelijama, usmeravajući glukozu da bude prvenstveni izvor energije i ubrzo vam se vraća osećaj gladi, jer se glukoza brzo troši. Smatrajući da se nalazite u periodu obilja i skladištenja, organizam vas sada neprekidno poziva da nastavite sa unosom.

Međutim, da bi se masti ponovo počele trošiti, mora najpre da se smiri dejstvo insulina. Ovo je individualna stvar i kod nekoga može iziskivati duže pauze bez hrane, kod nekoga može iziskivati značajno manju količinu ugljenih hidrata, ali je mehanizam uvek isti. Kod ljudi koji su poremetili ovaj prirodni tok i imaju višak kilograma, ili oslabljen metabolizam, kratkotrajni periodi unosa veće količine ugljenih hidrata mogu biti štetni i izazvati prekid delovanja hormonski senzitivne lipaze, što onda odlaže rezultate za po nekoliko dana. Tako vas u okviru prostih pravila koja vladaju u ketogenoj dijeti, jedan „simpatičan“ dan u nedeljnom ciklusu određen za varanje, može zaustaviti tri, četiri, ili pet dana u ostvarivanju cilja, što je protivno ideji zbog koje se ova dijeta drži i to, kako fiziološkoj, tako i psihološkoj ili moralnoj njenoj strani.

Masna ishrana – pomodarski trend koji traje 9.000 godina

Američki predsednik, Tomas Džeferson bio je zadivljen kada se susreo sa grupom od 14 Oseidž (Osage) Indijanaca sa severa, koji su došli da ga posete. U jednom pismu, zabeležio je da su to “najdivniji ljudi (finest men) koje možete sresti”. Svaki od njih bio je viši od Džefersona, iako je Džeferson bio među višim Amerikancima. Imao je oko metar osamdeset sedam (šest stopa i 2 inča) i isticao se svojom stasitošću. Međutim, posetioci, koji su bili uobičajenog rasta za svoje pleme, bili su visoki između metar devedeset sedam i dva metra i deset santimetara (6 stopa i šest inča do 7 stopa)… Njihova dijeta sastojala se pretežno od bufalovog mesa. Posebno muškarci nisu jeli sakupljanu hranu, to je na neki način među njima bilo stvar ponosa.

Ovaj, ali i drugi primeri govore o tome da u procesu rasta i razvoja, ugljeni hidrati ne moraju biti prisutni. Oni su iz kulturnih, ili ekonomskih razloga poželjni, ali ne predstavljaju neophodan, odnosno esencijalni nutrijent.

Džon R. Džuit (John R. Jewitt, “The Prisoner of Nutka“) našao se na početku devetnaestog veka u zarobljeništvu naroda Nutka, zbog njihovog besa prema Španskim trgovcima u današnjoj Kanadi. Džuit je Nutkama bio vredan, jer je bio kovač, znao je da pravi predmete od metala i poštedeli su mu život. Kada im je pobegao, posle dve godine zajedničkog života, postao je veoma popularan, obilazio je Kanadu i predavao o životu Nutka. Nutke su sve jeli sa mašću. Nisu jeli ni hleb, niti bilo kakav oblik skroba. Skoro sva hrana sastojala im se od proteina i od masti. Čak su i bobičasto voće posluživali kao specijalitet, u masti!

Dva Britanca, lekari Or i Gilks (Orr and Gilks) koji su živeli među Masai ratnicima 1920-ih godina u Istočnoj Africi, videli su da su ovi urođenici visoki i zdravi (preko metar osamdeset tri, šest stopa). Ishrana među njihovim ratnicima sastojala se od 1.1 kilograma mesa, 2 litra mleka i 50-ak mililitara krvi dnevno. Oni su u proseku bili šest inča (14.4cm) viši od svojih suseda Kikuija koji su imali poljoprivredna imanja sa okućnicama.

Masaiji su gajili stoku i neumorno je pratili, služeći se kopljima i drugim oružjem za odbranu stoke od lavova, koji su lokalna pretnja.

Doktor Džon Rae prepešačio je oko 1500 milja (oko 2.400 kilometara) crtajući mapu Kanade. Prema kilometraži pređenoj na svojim nogama, on je verovatno jedan od najvećih putnika-geografa u novijoj istoriji sveta. Dok je uz upotrebu sekstanta utvrđivao tačan položaj zvezda i određivao obrise kopna, išao je sa lokalnim stanovništvom i hranio se njihovom dijetom, prepunom masti. Dešavalo bi se da on i njegovi saputnici pojedu skoro kilogram masti dnevno, ali nikada ne bi imali problem sa energijom, ili sa skorbutom.

Ostavši bez uobičajenih izvora hrane, poručnik Švatka je u potrazi za izgubljenim brodom i posadom američke mornarice počeo da se hrani hranom Inuita, koja je podrazumevala mnogo masti od foke i ribe. Nekoliko godina je jeo ovu hranu, ali je samo u početku, u prve tri nedelje osetio prolaznu slabost, što je danas poznato kao fenomen adaptacije na masnu hranu (ketoadaptacija, termin koji je skovao dokrot Stiven Fini lično). Kada se navikao, shvatio je kako pod ekstremnim uslovima hladnoće i odsustva biljaka čovek opstaje hiljadama godina. Kada se vratio u “razvijeni” svet, Švatka je objavio dnevnik sa opisom putovanja, ali i ishrane. Ovaj dnevnik je zatim izgubljen, ali je pronađen i ponovo objavljen 1965. godine.

Doktor Stiven Fini (Stephen Phinney), čiji roditelji su bili članovi Udruženja istoričara Amerike, naišao je na ovaj dnevnik  u porodičnom domu 1980. godine. Doktor Fini drži ovo uzbudljivo predavanje u kome objašnjava adaptaciju čoveka na ekstremne uslove života kroz upotrebu masti u ishrani.

Zanimljivo je da je mast kod većine starih naroda bila osnovni izbor u ishrani i da je se stari narodi nisu stideli. Njihovo zdravlje nikada nije dovođeno u pitanje, a tako ni njihova dugovečnost, iako su se svojim životom praktično, ali korenito, suprotstavljali pomodarskoj ideji o štetnosti holesterola, koja je razvijena u drugoj polovini dvadesetog veka.

Danas, doktor Stiven Fini i veliki broj savremenih lekara, nastoje da isprave nepravdu i vrate zdrave masti u ishranu čoveka. U tu svrhu, u poslednjem delu izlaganja koje ovde prilažem, Fini pokazuje rezultate sportista (biciklista) nakon adaptacije na masnu hranu. Ovaj oblik ishrane, u kojem je iznos energije dobijen iz masti barem 75% i koji se naziva ketogena ishrana, posebno je primenljiv ako se koristi u sportovima u kojima se traži ekstremna izdržljivost, kao što su biciklizam, ili planinarenje!

Zahvaljujući inovativnim lekarima i istraživačima iz Amerike, masna ishrana se ponovo vraća na trpezu modernog sveta, uz uslov eliminacije ugljenih hidrata, koji kod određenog dela populacije izazivaju negativne efekte, kao što je šećerna bolest i mnogi drugi metabolički problemi. Ovde možete videti predavanje o takozvanom “urođeničkom dokazu”, u prilog masnoj ishrani.

Doktor Erik Vestman: Uvod u ketogenu dijetu

Priloženi video jedno je od najboljih svedočanstava o dijeti sa malom količinom ugljenih hidrata i velikom količinom masti na koja sam naišao u toku svoje troipogodišnje zainteresovanosti za masnu dijetu.

Na Klinici životnog stila Univerziteta Djuk u Duramu, u Severnoj Karolini, doktor Erik Vestman, jedna od velikih zvezda novog talasa masne dijete, obraća se svojim pacijentima i daje im neposredne instrukcije kako da započnu novi oblik ishrane. On u ovom materijalu iz 2011. godine objašnjava i neke metaboličke aspekte drugačije ishrane, govoreći da je ovde reč o legitimnoj mogućnosti, a ne o eksperimentalnom pristupu. U jednom trenutku žali se da i lekarima mora da objašnjava da je reč o naučno utvrđenoj mogućnosti. Redovno izlaže na skupovima LCHF (Low Carb High Fat) zajednice u Americi, ali i širom sveta.

Doktor Vestman ima niz naučnih radova i objavljenih knjiga i značajnih funkcija u savremenoj američkoj medicini posvećenoj tretmanu gojaznosti i metaboličkih problema:

– Direktor Djuk Klinike životnog stila

– Vanredni profesor medicine Univerziteta Djuk u Duramu, Severna Karolina

– Direktor kursa medicinske kontrole gojaznošću

– Predsedavajući u Udruženju medicine gojaznosti

– Član udruženja za gojaznost

– Urednik „Gojaznost, procena i osnove tretmana“

– Autor knjige „Novi Atkins za nove vas“

Kao i svaki put, moram da naglasim da je ovaj video materijal postavljen isključivo u obrazovnu svrhu i da je za ispravljanje zdravstvenih problema neophodan kontakt sa lekarom.