Edukacija u oblasti virusa i javno zdravlje, od Majkla Jidona, bivšeg VP-a Fajzera

Prevod teksta i zapisa predavanja dr. Majkla Jidona, u celini preuzet sa stranice Američkog instituta za ekonomska istraživanja. Na ovim stranicama možete videti i izvorni video snimak njegovog izvanrednog predavanja. Sledi prevod:

Ovaj video pruža jedan od najeruditnijih i najinformativnijih pogleda na Covid-19 i posledice zaključavanja (lockdowns). Bilo je upečatljivo videti ovaj video kada se pojavio na Jutjubu i kada je uklonjen samo 2 sata nakon objavljivanja. Kopija koja se nalazi dole drži se na LBRY, blokčejn video aplikaciji. Za godinu dana izvanrednog obrazovnog sadržaja, ovo je jedan od najboljih koje smo videli.

Pogledajte biografiju predavača:

Dr Majkl Jidon (Michael Yeadon) je stručnjak u alergetskoj i respiratornoj oblasti sa 23 godine u farmaceutskoj industriji. Obrazovan je kao biohemičar i farmakolog, stekavši svoj doktorat na univerzitetu u Sariju (UK) 1988.

Dr. Jidon zatim je radio u Istraživačkim laboratorijama Velkam sa Salvadorom Monkadom (Salvador Moncada), sa istraživačkim fokusom na hiper-responsivnosti i efektima polutanata, uključujući i ozon i radeći na otkrivanju lekova 5-LO, COX, PAF, NO i plućnim zapaljenjima. Sa kolegama, prvi je otkrio izdahnuti NO kod životinja i kasnije indukovane NOS u plućima kroz alergijske okidače.

Pridružio se Fajzeru 1995. i bio odgovoran za rast i realizaciju portfolija alergijske i respiratorne linije u kompaniji. Bio je odgovoran za izbor ciljeva i progres novih molekula u ljude, vodeći timove do 200 saradnika širom svih disciplina i ostvario je Nagradu za uspeh u produktivnosti 2008. godine.

Pod njegovim rukovodstvom, istraživačka jedinica je izumila oralne i inhalisane NCE-ove koji su dali više pozitivnih kliničkih dokaza za koncept u astmi, alergijskom rinitisu i HOBP (COPD). Predvodio je mnogo produktivnih saradnji kao što je ona sa Rigel Farmaceutikalsima (SYK inhibitori) i bio je uključen u licenciranje Spirive i akviziciju kompanije Meridika (Meridica, inhalacioni aparat).

Dr. Jidon je objavio preko 40 originalnih istraživačkih članaka i sada obavlja konsultacije i partner je u mnoštvu biotehnoloških kompanija. Pre saradnje sa Apellis-om, dr. Jidon je bio VP i glavni naučni službenik (Alergetska i respiratorna istraživanja) kod Fajzera.

[sledi transkript predavanja koje se može videti na video linku u originalnom tekstu:]

Moje ime je dr Majkl Jidon.

Moje izvorno obrazovanje je diploma iz biohemije i toksikologije sa odlikama. Tome je usledio doktorat iz respiratorne farmakologije, zasnovan na istraživanju, a posle toga, ceo život sam radio na istraživačkoj strani farmaceutske industrije – i u velikoj farmaciji i takođe u biotehnologiji. Posebno središte moje pažnje bilo je na zapaljenjima, imunologiji, alergiji u kontekstu respiratornih bolesti (kako pluća, tako i kože). Otuda, rekao bih da sam osoba koja je duboko iskusila zapaljenja, imunologiju i pulmologiju.

Na početku sam bio zabrinut oko našeg odgovora na pandemiju koronavirusa kada smo se bližili sredini ili drugom delu aprila, tako rano. Postalo je jasno da, ako pogledate broj dnevnih smrti prema datumu, da se pandemija smanjila. Zaista, na zadovoljstvo, talas je suštinski prošao i trebalo je samo da ga gledamo kako pada određeni broj meseci, što je i bilo tako. I stoga sam bio veoma uznemiren zbog naraslih restrikcija u ponašanju i kretanju naroda u mojoj zemlji i nisam mogao da vidim razlog za to tada, i dalje ga ne vidim.

Odgovor vlade na vanredne situacije je pod vođstvom naučne grupe koja radi u „Naučnoj savetodavnoj grupi za vanredne situacije“ ili SAGE (Scientific Advisory Group for Emergencies). Otuda, oni bi trebalo da ponude naučni savet vladi oko toga šta je ispravno činiti. SAGE je nekoliko stvari lose razumela i to je vodilo savetu koji nije odgovarajući i – uh, ne samo da je imao užasne ekonomske posledice, već je vodio do takvih medicinskih posledica da ljudi više nisu imali ispravan tretman.

SAGE je zauzeo mišljenje da je SARS-CoV-2 novi virus za koji su verovali da neće biti nikakvog imuniteta u populaciji. Tako, mislim, to je prva stvar. Sećam se da sam to čuo i bio sam zbunjen, jer već sam znao, budući da čitam naučnu literaturu, da je SARS-CoV-2 bio 80% sličan drugom virusu za koga ste možda čuli, koji se zvao SARS koji se malo proširio svetom 2003, i više od toga: veoma je sličan u nekim delovima običnim koronavirusima koji izazivaju prehladu.

Otuda, kada sam čuo da se ovaj koronavirus širio svetom, nisam bio tako zabrinut kao možda drugi ljudi, jer pomislio sa da, budući da postoje četiri koronavirusa koji izazivaju običnu prehladu, pomislio sam da je veliki deo populacije bio izložen jednom od tih virusa i da verovatno ima suštinski zaštitni imunitet. I samo da objasnim zašto sam bio tako uveren, svi znaju priču o Edvardu Dženeru i vakcinaciji i priču o kravljim boginjama i velikim boginjama. A stara priča bila je ta da su mlekarice imale veoma dobar ten: nikada nisu patile od stvari kao što su velike boginje, koje bi, ako vas ne bi ubile, ostavljale trajne ožiljke na vašoj koži. A razlog što su bile zaštićene bio je u tome što su bile izložene benignijem, srodnom virusu koji se zove „kravlje boginje“.

Edvard Džener je došao na ideju da, ako su ovčije boginje spasile ten mlekarica – zaključio je da ako bi druge osobe izložio ovčijim boginjama, bio bi u stanju i da ih zaštiti od velikih boginja. Sada je izveo eksperiment kakav danas ne možete učiniti – i kakav nikada nije trebalo da učini – ali, prema spisima, možda zaista, Edvard Džener je sakupio nešto tečnosti iz osobe koja je inficirana kravljim boginjama. Relativno blagih plikova koji se zatim povlače. I uzeo je malo toga i – zagrebao je kožu malog dečaka i nekoliko nedelja kasnije, došao je do neke tečnosti od nekog mučenika koji je umirao od velikih boginja i inficirao dečaka. I, gle, dečak nije oboleo i to je stvorilo čitavo polje koje se naziva vakcinacijom. A vaks, vakcina, „vac“, dolazi od „vaccus“, latinske reči za kravu.

Otuda smo mi vrlo upoznati sa principima unakrsne imunizacije.

Mnogo sam razmišljao, znate, o vulnerabilnim ljudima u domovima za brigu [o starima] i postoji svest o tome da čak i kada ljudi pažljivo koriste zaštitnu opremu i slično, to će samo moći da se izvede donekle u okruženju kada su ljudi toliko blizu, u domovima. Otuda, pitanje koje mi se tokom cele godine postavljalo je: kada jedno ili dvoje dobiju virus u domovima, zašto skoro svi ne bi bili inficirani? I naravno, istina je – nisu. A jedno objašnjenje je da je veliki udeo ljudi u domovima za brigu imao prethodni imunitet.

U ovo doba godine, oko 1 u 30 ljudi ima prehladu, izazvanu jednim od tih koronavirusa. A upravo kao i zaštita protiv velikih boginja koju je pružilo prethodno izlaganje kravljim boginjama, tako i ljudi koji su bili izloženi prehladi izazvanoj jednim od tih koronavirusa, sada su imuni na SARS-CoV-2. Tako, je 30% populacije zaštićeno pre početka, SAGE je rekao da je to bilo nula – i ne razumem kako su to uopšte mogli opravdati. Postoji i druga, jednako kobna, neobjašnjiva greška koju su uneli u svoj model. Procenat populacije za koji SAGE tvrdi da je inficiran do danas virusom je oko sedam procenata. Ja znam da je to ono u šta oni veruju i to možete videti u dokumentu koji su objavili u septembru koji se zove „Nefarmaceutske intervencije“ i on, nažalost, kaže da je 90% populacije još uvek ranjivo.

To je neverovatno pogrešno. Objasniću zašto: oni su svoj broj zasnovali na broju ljudi u zemlji koji imaju antitela u krvi. I samo su ljudi koji su bili najbolesniji zapravo imali potrebu da razviju antitela u svom telu. Tako je i svakako tačno da su ljudi koji imaju antitela bili inficirani. Ali veoma veliki broj ljudi imao je blaže simptome i čak i veći broj ljudi ih uopšte nije ni imao. A najbolje procene do kojih možemo doći je da ti ljudi ili nisu stvorili antitela, ili tako male iznose da su oni do sada izlapili.

Nedavne publikacije o stanarima domova koji imaju antitela na virus veoma su, veoma, interesantne. Ovaj put koristili su testove velike osetljivosti na antitela i pažljivo su izabrali stanare koji nikada nisu bili PCR-pozitivni: to su ljudi koji nikada nisu bili inficirani. A našli su da je 65% njih imalo antitela na virus: oni nikada nisu bili inficirani. Tako da ja verujem da je bila velika zastupljenost imuniteta u toj populaciji pre dolaska virusa. Velika priča u medijima, nedavno, bila je da je procenat ljudi koji imaju antitela u krvi na virus opadao. Sada, to je prikazano kao zabrinutost za to da imunitet na SARS-CoV-2 ne traje dugo. Pa, znate, svako ko poznaje svet imuniteta bi to prosto odbacio. To nije način na koji radi imunitet, to jest T-ćelije. Tako da, ako antitela opadaju postepeno s vremenom – što ona i čine – od proleća do sad, jedino prihvatljivo objašnjenje je da zastupljenost virusa u populaciji opada i da je to razlog zbog kojega se proizvodnja antitela postepeno smanjuje.

Manje od 40% populacije je podložno. Čak i teoretski epidemiolozi će vam reći da je to previše mali broj da bi se podržalo konsolidovano i rastuće širenje. Imunitet zajednice, imunitet stada. Tako, SAGE kaže da nismo ni blizu, a ja vam kažem da najbolja nauka, najbolji naučnici na svetu, objavljeno u najboljim časopisima sa kolegijalnom proverom, kažu da greše: da je više od 60% populacije sada imuno i da jednostavno nije moguće da nastane pandemija koja je velika i koja raste.

Stvarno dobre vesti, istinski dobre vesti je što se čuje da postoje podaci o kliničkim probama vakcine, a mi sada vidimo vakcine koje ne samo da podižu antitela – već proizvode i odgovor T-ćelija. To je sjajno – vraćamo se pravoj nauci, pravoj imunologiji. Tako imunitet na viruse deluje! Na moje iznenađenje, međutim, a baš je uznemirujuće da govorimo o populaciji koja je još podložna, da govorimo samo o antitelima, kao što je to kod sedam procenata o kojima govori SAGE. Zašto ne govorimo o 50% onih koji imaju imunitet T-ćelija?

A možete misliti da ako vam Majk – a dr Majk Jidon govori takve stvari – kako može biti da pandemija nije završena? Pa, ovo vas može iznenaditi, ali verujem da je ona suštinski okončana. Zemlja je iskusila gotovo kompletan ciklus virusa koji je protutnjao zemljom i mi smo sada na njegovom kraju. London je bio pod užasnim uticajem na proleće, a negde u ranom aprilu iskusili su nekoliko stotina smrti dnevno od ljudi koji su umirali sa sličnim simptomima respiratornog kraha i zapaljenja. U ovom trenutku, broj ljudi koji umiru od SARS-CoV-2 u prestonici manji je od 10. Tako da je opao za 98 ili tako nešto. A razlozi iz kojih je opao su u tome što je sada premalo ljudi u Londonu koji su podložni da dozvole virusu da uveća, da se razmaše, da bi došlo do epidemije. A oni bi bili pogođeni do sada, jer su već bili pogođeni u proleće. I mislim da su ono što vidimo sada na Severoistoku i Severozapadu utihnjujuće nijanse širenja ovog virusa. Veoma mi je žao što je to još uvek tako, da ga mali broj ljudi [još uvek] dobija, oboljeva i umire.

Zašto nam onda mediji ne govore da je pandemija završena? Nije završena, jer SAGE kaže da nije. SAGE je sastavljen od veoma mnogo naučnika iz čitavog niza disciplina – matematičari i lekari – i postoje mnogobrojne komisije. Ali, na moje iznenađenje i, zapravo ću upotrebiti tu reč: na užas, u proleće, u toku celog proleća i leta, SAGE u svom komitetu nije imao nekoga koga bih nazvao imunologom sa kartonom, kliničkim imunologom. Moram da kažem da mislim da je u proleće i u leto SAGE bio oskudan sa ekspertizom sa kojom je raspolagao. Trebalo je da se naoružaju, znate, za stolom, ljudima koji su potrebni da bi se razumelo to što se događalo, a oni to nisu učinili. Ljudi su me tada pitali: „Dobro, Majk, ako je to suštinski završeno, zašto onda i dalje imamo stotine smrti dnevno od SARS-CoV-2?“ I mnogo sam mislio o ovome. Postoji test koji se izvodi kada ljudima izvade bris iz nosa i grla, a onda se test (koji se zove PCR test) izvodi na tome. A to što oni traže nije virus – možete pomisliti da se traži virus, ali to nije tako. Ono za čim oni tragaju su mali delovi genetske sekvence: ona se zove RNA. Nažalost, taj delić RNA će se naći u grlima i nosevima ljudi ako su upravo dobili virus i oboleće od njega, ili su već bolesni. To će takođe biti nađeno ako su inficirani prethodne nedelje, ili nekada, kod manjeg broja, mesecima unazad. Dozvolite mi samo da vam objasnim zašto je to tako.

Ako ste inficirani i ako ste savladali virus (kao najveći broj ljudi), imaćete iskomadane, mrtve deliće virusa. Oni su male stvari, manje nego vaše ćelije, možda raširene kroz vaše disajne puteve, usađene u delove sluzi, možda unutar ćelija vaših disajnih puteva. I tako, tokom perioda nedelja ili meseci vi iznosite ćelije koje sadrže iskomadane, mrtve delove virusa koji ste savladali i ubili. Međutim, PCR test nije u stanju da detektuje da li viralni RNA potiče od živog virusa ili od mrtvog (kao što sam vam već opisao). Zato mislim da je veliki deo takozvanih pozitivnih zapravo, ono što ja nazivam „hladnim“ pozitivima: oni tačno određuju da postoji viralni RNA u uzorku – ali to je od mrtvog virusa. Ne može im naškoditi, neće oboleti, ne mogu ga preneti ni na koga drugoga. Zato nisu infektivni. To objašnjava velike brojeve takozvanih pozitivnih slučajeva. Postoje ljudi koji su pobedili virus. Zašto koristimo ovaj test koji ne može da razlikuje između aktivne infekcije i ljudi koji su savladali virus?

Ovaj test nikada nije bio korišćen na ovaj način – a ja sam radio u ovoj oblasti. To nije odgovarajuća tehnika, to je tehnika koju biste koristili radi forenzičkih razloga, ako biste hteli da uradite DNA test kako biste ustanovili da li je osoba bila na mestu zločina. Ne biste radili ove testove na vetrovitom parkingu za automobile ispred supermarketa, što deluje kao plastični reklamni šatori, ili stolovi za piknik. On uopšte ne odgovara – i definitivno ne bi trebalo da se koristi na način kao što se to čini. On je podložan mnogim mehaničkim greškama, da li da kažemo, greškama u rukovanju. Da je ovo test koji se koristi za pravne svrhe, za forenzičke svrhe, kao što je test DNA identiteta, sudija bi odbacio takve dokaze. Rekao bi da nisu prihvatljivi. On proizvodi pozitivne slučajeve čak i kada uopšte nema virusa. To nazivamo lažno pozitivnim.

Pošto smo uvećali broj testova koji se rade dnevno, morali smo i da regrutujemo sve manje iskusno laboratorijsko osoblje – a sada koristimo ljude koji nikada nisu radili profesionalno u ovoj oblasti. Ono što to čini je povećanje učestalosti grešaka, a posledica je da broj lažno pozitivnih raste i raste. Tako, ako ste imali stopu lažno pozitivnih od jednog procenta – što nam je gospodin Mat Henkok [Britanski državni sekretar za zdravstvo i socijalnu brigu] rekao da je okviran broj koji su imali preko leta – tada bi, da ste testirali hiljadu ljudi koji nemaju virus, zapanjujućih deset bilo pozitivno. Ako je zastupljenost virusa bila samo jedan na hiljadu, to jest, 0,1% – kao što nam je Kancelarija za nacionalnu statistiku rekla da je bilo u toku leta – tada, ukoliko biste koristili samo PCR test, samo jedan od njih bi bio pozitivan i to bi bilo ispravno. Ali, ako je stopa lažno pozitivnih tako mala kao što je jedan procenat, imaćete i 10 pozitivnih koji su lažni.

Neki ljudi su mi rekli: „Pa, biće veći broj osoba koje dolaze na testiranje u zajednicu“, takozvano testiranje „Stuba 2“, jer su oni dobili instrukcije da dođu samo ako imaju simptome. Ali, ja to nazivam glupostima. Ne verujem da je to tačno. Znam mnogo prijatelja i rođaka kojima je poslodavac rekao: „Pa, sedeo si kraj nekoga koje testiran kao pozitivan i ne želim da se vratiš na posao dok ne doneseš negativan test“. Video sam informacije iz mnogo severnih gradova – svakako je Birmingem jedan od njih, Mančester je drugi, Bolton – gde većnice (a zaista mislim da oni pokušavaju da pomognu) dele ljudima brošure koje kažu: „Doći ćemo i uzećemo ti bris, jer želimo da pratimo ovaj virus.“ A kada jednom počnete da testirate ljude, manje više slučajno, umesto one koji imaju simptome, dobićete isti izvor virusa u populaciji kao što je našla i Kancelarija za nacionalnu statistiku, koji je u ono vreme bio jedan na hiljadu. A upravo sam vam rekao da je Met Henkok potvrdio da smo u toku leta imali lažno pozitivnu stopu od jednog procenta. To znači da bi od hiljadu ljudi 10 bilo pozitivno, a to bi bio lažan rezultat i samo jedan bi bio pozitivan a to bi bilo tačno.

Ovaj test je čudovišno nepogodan za otkrivanje ko ima živi virus u disajnim kanalima. To je predmet višestrukih iskrivljenja koja se pogoršavaju kako ulazimo u zimu. Kako se broj testova koji se dnevno rade povećava, broj grešaka koje pravi ovo preterano uposleno, ne veoma iskusno laboratorijsko osoblje se povećava. Mislim da nije nerazumno izneti pretpostavku lažno pozitivne stope u ovom trenutku, što se naziva “operativnom lažno pozitivnom stopom“, od oko pet procenata. Pet procenata na 300.000 je 15.000 pozitivnih. Mislim da su neki od ovih pozitivnih stvarni, ali ne mislim da ih ima previše. Sada, problem kod ovih lažno pozitivnih pitanja je da se ona ne zaustavljaju na „slučajevima“: ona se šire na ljude koji nisu dobro i koji idu u bolnice. Tako da ljudi koji odlaze u bolnicu i koji su testirani kao pozitivni – a može biti da su lažno pozitivni, a mislim da je najveći broj njih trenutno takav, ako idete u bolnicu, a testirani ste kao pozitivan pre toga, ili ste testirani kao pozitivan u bolnici, bićete ubrojani u prijeme zbog kovida.

 Premda je sada u bolnici više ljudi nego pre mesec dana, to je normalno za jesen. Nažalost, ljudi dobijaju respiratorne viruse i oboljevaju, a neki će umreti. Ne verujem da to više ima bilo kakve veze sa kovidom 19. Više je ljudi sada u krevetima intenzivne nege nego što ih je bilo pre oko mesec dana. To je sasvim uobičajeno, jer idemo iz pozne jeseni u ranu zimu: ti kreveti se koriste. Međutim, nema više ljudi nego što je uobičajeno za ovo doba godine i nećemo ostati bez kapaciteta, svakako ne na nacionalnom nivou. Ali mislim da znate šta se sada dešava: ako biste sada umrli, bili biste ubrojani u smrt od kovida. Ali to nije ispravno: to su ljudi koji su mogli otići u bolnicu zbog preloma noge, na primer, ali oni će – njih tri procenta će biti testirano kao pozitivni, iako to nisu, nemaju virus. To je – lažno pozitivno, a ako bi umrli, to bi bilo nazvano smrću od kovida – iako to nije tako. Umrli su od nečeg drugoga.

Jedna od najneprijatnijih stvari koju sam čuo ove godine je gospodin Džonson koji nam je govorio o tome da je učestalo „munšot“ testiranje (moonshot testing), možda svakodnevno, pravi put za ovaj problem. Kažem vam, na taj način ostajemo u ovom problemu: broj takvih testova je za čitave nizove veličine veći nego što trenutno testiramo, a lažno pozitivna stopa (koliko god ona bila niska) biće previsoka da bi bila prihvatljiva. Ona će proizvesti izuzetan broj lažno pozitivnih.

Ono što treba da učinimo je da prestanemo sa masovnim testiranjem. Ne samo da je to povreda vaše slobode, to neće biti od koristi: biće izuzetno skupo i biće patologija po sebi. Borićemo se protiv glupih ljudi – ponajviše vladinih zvaničnika – žao mi je što to kažem, koji nisu vični brojevima i koji ne razumeju statistiku. Ako testirate milion ljudi na dan testom koji proizvodi jedan procenat lažno pozitivnih, 10.000 ljudi na dan će biti pogrešno rečeno da imaju virus. Ako je zastupljenost virusa, recimo, 0,1%, kao što je Kancelarija za nacionalnu statistiku letos rekla da jeste, tada će samo desetina tog broja, 1000 biti ispravno identifikovano, ali ne možete napraviti razliku između 11.000 koji zaista imaju virus i onih koji su lažno pozitivni. Munšot će, mislim, imati goru stopu lažno pozitivnih. To nije popravljivo, a nije ni neophodno. Pandemija, prošavši kroz populaciju ne samo Velike Britanije, već i cele Evrope – i verovatno uskoro celog sveta – neće se vratiti. Zašto se neće vratiti? Pa, zato što imaju imunitet T-ćelija. Znamo za to. To je proučavano od strane najboljih ćelijskih imunologa sveta.

Nekada će ljudi reći: „Izgleda kao da imunitet počinje da nestaje“. Nekada ćete videti [izjave] kao što je ova, a kada sam video prvi takav naslov sećam se da sam bio veoma zbunjen, jer imunologija tako ne radi. Razmislite o tome na kratko. Da je to način na koji ona radi, to bi vas moglo ubiti. Kada ste morali da se izborite sa tim, i ako ste to uspešno izveli, to nekako nije ostavilo traga na vašem telu. Pa – to ostavlja traga na vašem telu! Način na koji ste se izborili obuhvatio je određene receptore za prepoznavanje obrazaca i ostavio vas je sa – kako to ide – memorijskim ćelijama koje se sećaju toga sa čim su se izborili. I ako one vide tu stvar još jednom, veoma im je lako da pokrenu te ćelije nanovo za minute ili sate, i one će vas zaštititi. Tako da je najverovatnije objašnjenje to da će to trajati dugo.

Čitao sam i o tome što se naziva smanjenjem imuniteta – a razumeo sam da su govorili o antitelima. Jednostavno je netačno misliti da su antitela – i to koliko dugo su tu – mera imune zaštite od virusa. Mislim, možete reći da se ne slažem s tim. Rađeni su neki klasični eksperimenti na ljudima koji imaju urođene greške na delovima imunog sistema, i neki od njih imaju urođene greške da ne mogu da stvaraju antitela i pogodite šta: oni su u stanju da se nose sa respiratornim virusima isto kao vi i ja. Tako da ne verujem da je štetno da se imaju antitela, iako su neki ljudi zabrinuti oko potencijala da se uvećava zapaljenje od antitela, ali – mislim da su ona – ona su verovatno neutralna i definitivno ne bi trebalo da verujete u tu priču da kada antitela opadaju gubite imunitet. Još jednom, to jednostavno nije način na koji radi čovekov imuni sistem.

Najverovatnije trajanje imuniteta na respiratorni virus kao što je SARS-CoV-2 je nekoliko godina. Zašto ja to kažem? Mi zapravo imamo podatke o virusu koji je prošao delovima sveta pre 17 godina koji se zove SARS, a setite se da je SARS-CoV-2 80% sličan SARS-u, tako da mislim da je to najbolje poređenje koje bi neko mogao da ponudi. Dokazi su jasni. Veoma pametni ćelijski imunolozi izučavali su sve ljude kojih bi se mogli dohvatiti, koji su preživeli SARS pre 17 godina. Uzeli su uzorke krvi i testirali su da li odgovaraju ili ne na izvorni SARS i svi jesu. Svi su imali savršeno normalnu, robusnu memoriju T-ćelija. Oni su zapravo takođe zaštićeni i od SARS-CoV-2, jer je tako sličan, to je unakrsni imunitet. Tako, rekao bih da su najbolji podaci koji postoje takvi da bi imunitet trebalo da bude robustan barem za 17 godina. Mislim da je sasvim moguće da je za celi život. Stil odgovora T-ćelija ovih ljudi bio je isti kao da ste bili vakcinisani i zatim se posle mnogo godina vratili i proverili da li je imunitet bio očuvan. I zato mislim da su dokazi zaista jaki da će trajanje imuniteta biti više godina i verovatno za celi život.

Postojala je mala grupa ljudi koji deluju kao da su bili inficirani dva puta – oni su baš zanimljivi, moramo da znamo ko su i da ih dobro razumemo, oni verovatno imaju neke retke sindrome imune deficijencije. Tako da se ja ne pretvaram da se niko nikad ne reinficira, ali ukazujem na to da je to bukvalno pet ljudi (ili možda 50 ljudi), ali je Svetska zdravstvena organizacija procenila pre nekoliko nedelja da je 750 miliona ljudi bilo inficirano do sada SARS-CoV-2. To znači da se najveći broj ljudi ne reinficira, ali ne mogu vam reći zašto je to tako: to je normalno. To je ono što se dešava sa virusima, respiratornim virusima. Neki ljudi su zahtevali „nula COVID“, kao da je to neki politički slogan. A postoje ljudi koje sam čuo da to traže svaki dan: oni su sasvim nekvalifikovani da bi vam bilo šta govorili.

Veoma je važno znati da je SARS-CoV-2 neprijatan virus. Nema sumnje o tome, ali nije ono što vam je rečeno na proleće. Na početku nam je rečeno da će ubiti možda tri procenta ljudi koji su inficirani – što je zastrašujuće. To je 30 puta gore nego grip. Uvek precenjujemo letalnost novih infektivnih bolesti kada smo usred oluje. Verujem da je stvarni udeo fatalnosti infekcije Covid-19, stvarna pretnja životu isti kao kod sezonskog gripa.

Stoga, nema razloga zašto biste želeli da pokušate i smanjite kovid na nulu. To je besmislica – biologija je jednostavno takva. A sva sredstva za koja sam ja čuo, predložena kao način da dođemo do toga su štetnija i patološka, rekao bih, nego sam virus. Jednostavno nije moguće osloboditi se svake pojedinačne kopije virusa Covid-19 i sredstva da se to ostvari uništila bi društvo. Zaboravite na troškove – iako će biti ogromni – uništilo bi vašu slobodu, trebalo bi da ne izađete napolje dok se ne testirate i ne dobijete svoj rezultat. A opisao sam kako bi lažno pozitivna stopa to uništila sa statističke perspektive. Ne verujem da se to može učiniti: nije naučno realistično, nije medicinski realistično i nije nešto što smo ikada uradili.

Dok je virus prolazio Velikom Britanijom  u kasnu zimu i rano proleće i ja sam bio zabrinut, jer nam je u to vreme rečeno da možda tri procenta može umreti. Stoga, kada je premijer pozvao na zaključavanje, nisam bio srećan zbog toga, ali sam razumeo zašto bi trebalo ovo da pokušamo. Međutim, važno je da razumete da kada pogledamo profil ove pandemije koja je prošla kroz populaciju, da je bilo jasno da je broj infekcija svakog dana opadao. Prošli smo vrhunac mnogo pre nego što je započelo zaključavanje. Izdržali smo taj bol, bol zaključavanja koji je trajao mnogo nedelja – ne sećam se tačno koliko mnogo nedelja – izdržali smo ga kao da nije ništa. Da su posledice zaključavanja bile zaista značajne – broj ljudi koji su umrli, ili njihova stopa, barem biste bili u stanju da ih prepoznate. Kao: „ovi ljudi su bili zaključani, a oni nisu…“, ali niste. Sve teško inficirane zemlje su u istom stanju, bez obzira na to da li su se zaključavale ili nisu. To ne deluje. Ne znam zašto vam bilo ko dozvoljava da bude sateran u ovaj ćošak.

Ne mislim da u potpunosti znamo zašto su neke zemlje pretrpele teži udar nego druge, ali moram reći da je pametno položeni novac na – mešavini sila. Jedna bi bila ovaj unakrsni imunitet. Iako je Kina preživela teško vreme u Vuhanu u provinciji Hubei, to se nije proširilo drugde u zemlji i sumnjam da je ovo značilo da je mnoštvo njih imalo ovaj ukršteni imunitet. A mislim da je u obližnjim zemljama bilo mnogo ukrštenog imuniteta. Tako da je to jedna mogućnost. Druga je vezana za težinu onoga što je virus uradio određenoj populaciji. Videli smo razorne efekte u zemljama kao što je Velika Britanija i Belgija, Francuska i možda čak i Švedska i mnogo manje brojeve smrti u drugim zemljama kao što su Grčka i Nemačka.  Možete pomisliti: „Dobro, da li je to bilo nešto što su oni učinili?“ I voleo bih da je to istina, jer da je to bilo nešto što smo učinili, mogli bismo učiti iz toga i to bi delovalo u budućnosti. Ali nema dokaza da je to bilo bilo šta što su ljudi učinili. Prolazak ovog virusa kroz ljudsku populaciju je sasvim prirodan proces koji je u potpunosti ignorisao naše smešne napore da ga kontrolišemo.

Postoji ta teorija – ne sviđa mi se mnogo ime – ali se zove „suva drva“. Da su ljudi koji su ranjivi na umiranje u toku zime (uobičajeno od respiratornih virusa), ako imate veoma blagu sezonu, kao što je imala Velika britanija, a imali smo veoma blag sezonski grip prethodne godine i godine pre toga, i tako je imala i Švedska – tada je ono što se događa veliki broj veoma ranjivih ljudi koji su čak i stariji nego što je to uobičajeno i – mislim da je to razlog zbog kojega smo pretrpeli veliki broj smrti. To je i dalje bilo samo 0,06% populacije, ekvivalentno četiri nedelje normalnog mortaliteta. Međutim zemlje koje su nedavno imale veoma oštre zime, a Grčka i Nemačka su izvesno imale veoma smrtonosne zimske gripove u poslednje dve godine. Mislim da su onda imali manje populacije veoma ranjivih ljudi i to je glavni razlog zbog kojega su izgubili manje ljudi. To nije zbog zaključavanja, to nema veze sa testiranjem, ili praćenjem ili beleženjem tragova. Lično ne mislim da je bilo koja od tih mera bilo čemu doprinela. Tako su Belgija i Velika Britanija i Švedska bile posebno ranjive, dok su obližnje nordijske zemlje – sit sam slušanja o tome – zamisao da su se one zaključale i da je to razlog koji ih je spasao, već mislim da su druge nordijske zemlje imale normalnu epidemiju gripa u poslednje dve ili tri godine. Švedska, kao i Velika Britanija je imala veoma blage epidemije: možete pogledati broj smrti, on je sub-normalan za Veliku Britaniju i Švedsku. A sada imamo supra-normalan, veći nego normalan broj smrti od kovida.

Mogu biti i drugi razlozi, ne kažem da ih nema, ali mislim da su ove dve glavne sile – količina ranijeg imuniteta i takozvana „suva drva“, koliko ste ranjivih delova populacije imali kao rezultat da li je sezona gripa bila intenzivna ili ne  – ono što mislim da objašnjava najveći deo. I to je nezrelo i na neki način glupo da naša vlada i savetnici kažu da će izvođenje postupaka koji nikad nisu delovali u prošlosti, kao što je zaključavanje, promeniti bilo šta u prenošenju respiratornih virusa. Ne verujem u to ni za tren. Nema naučnih dokaza za ovo i postoje mnogo jače naučne hipoteze koje to mogu objasniti. Možete pomisliti da je u smislu broja smrti – dodatnih smrti – kovid proizveo tako veliki broj da će ovo biti užasna godina za dodatne smrti, ali ona to začudo nije. Godina 2020. je osma na listi nakon 1993.

Otprilike 620.000 ljudi umre svake godine u ovoj zemlji. Kažu „u životu smo i u smrti“ – što je tačno, a bilo je užasno za one koji su lično pogođeni bolešću i smrću, ali broj ljudi koji su umrli nije posebno neobičan. Jedna od stvari koju sam zapazio poslednjih godina je da se krećemo prema post-nauci, post-činjenicama, kao da činjenice nisu važne. Za nekoga ko je kvalifikovan i radio kao profesionalni naučnik 35 godina, mislim da je duboko uznemiravajuće da, a ne verujem da bi trebalo da me slušate ako bih govorio o – ne znam ništa o izgradnji puteva, ili nečega kao što je to – ne znam ništa o putevima, ili kako da bolje raste drveće, ne znam ništa ni o tome. Ali znam poprilično mnogo o imunologiji, infekcijama, zapaljenjima i načinima na koje se infektivni organizmi kreću kroz populaciju. Nemam nijedan drugi razlog da dam ovaj intervju nego što mi je stvarno stalo do toga što se dešava mojoj zemlji i moramo da se izvučemo iz ovoga. A lično verujem da je put unapred dvostruk, nije težak. Najpre, trebalo bi da prekinemo sa masovnim testiranjem uglavnom zdravih ljudi u zajednici odmah – to samo daje zavodljive i sive informacije, a mi formiramo politike gotovo sasvim na tom osnovu. To je zaista pogrešno, ne treba to da radimo. Koristite testove u bolnicama – ne kažem da ne testiramo, nemojte nastaviti masovno testiranje i za ime božije, nemojte povećavati broj testova. To je po sebi patologija koja mora biti odbačena od strane ljudi koji razmišljaju. I bojim se da je rad ljudi iz SAGE-a, koji su dali modele, predikcije, mere koje treba preduzeti, da je njihov rad toliko gadno, toliko očigledno pun grešaka, smrtonosno nekompetentan, da sa njima više ne bi trebalo raditi. Trebalo bi ih odmah otpustiti. A posledice njihovog saveta koštale su gubitka nedužnih života, neuzrokovanog kovidom, mnoge ljude. Trebalo bi da budu raspušteni i ponovo formirani, koristeći osobe sa odgovarajućim veštinama – posebno izbegavajući bilo koga ko može imati čak i pomen na konflikt interesa. Mislim da smo na ivici događanja. Zaista se nadam da se možemo zaustaviti.

Antioksidans koji se javlja kao posledica vežbanja važan je deo našeg imuniteta

Sećate se sklekova, zgibova, trbušnjaka, čučnjeva, vežbi za leđne mišiće i tegova?

Ljubitelji bespomoćnog prepuštanja nemilosti sudbine biće zainteresovani da pročitaju još jedan članak koji im ne ide u prilog. Naime, istraživač Žen Jan (Zhen Yan), doktor nauka sa Medicinskog univerziteta Virdžinije, tvrdi da fizičko vežbanje u organizmu povećava prisustvo enzima vanćelijske dismutaze superoksida (EcSOD – Extra Cellular Superoxide Dismutase) koji deluje kao snažan antioksidans i koji veoma pomaže prilikom razgradnje slobodnih radikala koji su posledica zapaljenjskih procesa koji se javljaju i kod osoba obolelih od virusa COVID-19. Enzim vanćelijske dismutaze superoksida štiti naša tkiva i pomaže da se spreče raznovrsne bolesti. Njega proizvode naši mišići, a čak i samo jedan trening povećava prisustvo ovog enzima u organizmu. Kod eksperimenata sa miševima, pokazalo se da smanjenje prisustva EcSOD-a dovodi do povećanih oštećenja organizma, dok ih prisustvo, kao i suplementacija ljudskim EcSOD značajno smanjuje.

Možda je ovo dobar podsticaj za sve nas da odemo na taj prvi trening i da počnemo da popravljamo formu i mišićnu masu, jer je sve očiglednije da gutanje kokica uz televiziju nije blagotvorno za zdravlje. A za taj prvi trening koji će dati trenutni rezultat, ne mora čak ni da se izađe iz svoje sobe.https://www.eurekalert.org/pub_releases/2020-04/uovh-cem041520.php

Seminar Virta Helta – Povratak na radna mesta posle krize izazvane virusom

Virta Helt (Virta Health) je preduzeće koje se bavi telemedicinom, a njen osnivač Sami Inkinen je programer i triatlonac svetskog glasa koji je nakon suočenja sa vlasitom zdravstvenom krizom odlučio da unapredi zdravlje svih, koristeći prednosti modernih tehnologija i nove mogućnosti kontakta i brzog prenošenja znanja i pružanja podrške pod raznovrsnim uslovima. Virta je krizu sa kovidom dočekala sasvim spremna.

Doktor Bob Koučer bio je savetnik predsednika Obame za zdravstvenu i ekonomsku politiku. On je izneo svoje viđenje mera koje treba da budu primenjene u toku trajanja epidemije virusa COVID-19. Iz njegovog izlaganja, vidi se da će jedan deo ove prakse ostati trajno sa nama. Prenosim njegovo viđenje sa video konferencije u organizaciji Samija Inkinena iz Virta Helta (Virta Health), na kojoj je učestvovao i doktor Don Bervik. Vebinar je održan 25. Juna, sjajan je i treba ga celog pogledati.

U nastavku su mere koje Bob Koučer iznosi kao koncept povratka na radno mesto. Ne treba ni sumnjati da će se i manje zemlje prilagođavati ovim zahtevima koji dolaze iz razvijenije sredine – Kalifornije.

Mere povratka na posao

Mere povratka na posao su:

1.) Skrining (zdravstveni pregled) radnika

a) tripleks test za antitela: ako je 2x pozitivan, nema potrebe za ponovnim testiranjem

b) serijsko testiranje za PCR: ako nema antitela…

  • Svakih 7-14 dana za esencijalne, ili za zaposlene sa velikim rizikom.
  • Svaka 1-3 meseca za one sa malim rizikom.

2.) Bezbednije okruženje

Prilagođenje radnog mesta:

  • Fizičko distanciranje
  • Lične barijere, štitnici protiv kijanja
  • Maske za sve i ppe (zaštitna oprema) za one pod najvećim rizikom
  • Sastanci samo u malim grupama (<10 ljudi)
  • Usluga ishrane koja se može preuzimati i odneti sa lica mesta. Meniji koji se bacaju.
  • Bez fontana za zajedničko piće
  • Bez deljenja slatkiša
  • Produženo radno vreme kako bi manje ljudi bilo u kancelarijama
  • Ohrabrivanje telerada.

3. Poverenje potrošača

Nove mere:

  • Dostava/preuzimanje
  • Ekonomija zakazivanja
  • Proređeni fizički prostor
  • Sertifikovani radnici, bez kovida-19
  • Testiranje za grupne aktivnosti (i zaposleni i potrošači)

4. Posebne situacije

Univerziteti:

  • Virtualno podučavanje
  • Retke učionice i stambeni objekti
  • Bez sportskih događaja
  • Usluge shrane isključivo sključivo „ponesi i idi“

K-12:

  • Virtualne opcije za studente i nastavnike sa velikim rizikom
  • Deca u kohortama i pokretni učitelji
  • Usluge shrane isključivo sključivo „ponesi i idi“
  • Bez sportskih događaja i radionica

Sudstvo:

  • Dnevno testiranje za porotnike i osoblje suda
  • Video svedočenja

Promene koje će ostati

A ovo su, po mišljenju doktora Koučera promene koje će ostati:

Virtuelno, virtuelno, virtuelno:

  • Virtuelna telemedicina kao „korak br. 1“ i briga kod kuće kada god je moguće
  • Prodaja i marketing bez događaja sa ličnim susretima
  • Više personalizacije – u svim sadržajima (s obzirom na to da u mnogim stvarima više nema odnosa jednoga sa mnogima)

Dalje propadanje fizičkih poslovnica:

  • Usluge čije su margine već ugrožene i maloprodaja će nestati
  • Povećavanje podele između društvenih klasa – urbani transport, javni transport, virtuelne škole, kućna gimnastika i mogućnost rada od kuće
  • Veoma mali (i skupi) životni događaji
  • Manje kancelarije na ivici, manje saobraćaja i putovanja, redefinisana ishrana i zabaa

Više investicija u zdravstsvo:

  • Javno zdravstvo i društvene usluge za ranjive grupe
  • Podrška osiguranju koje nije zavisno od zaposlenja.

Na kraju ovog sjajnog predavanja (koje traje između 2.19 i 18.36 minuta), doktor Koučer govori i o vakcini, ili o razvoju grupnog imuniteta kao konačnom rešenju ove krize, ali smatra da se to ne može dogoditi brže od 12 meseci.

Bredesenov protokol – Sistem 1.0

U nastavku se može videti tabela „Terapeutski sistem 1.0“ Dejla Bredesena, lekara koji je razvio protokol za lečenje Alchajmerove bolesti. On o tome govori u radu “Povratak iz kognitivnog propadanja: novi terapeutski program” iz 2014.

„Možda ste videli pacijenta koji je izlečen od kancera, ali sigurno niste videli ni jednoga koji je izlečen od Alchajmera“, kaže ovaj izuzetni lekar u jednom od svojih predavanja.

Kao što to biva sa majstorima svih zanata, spisak postupaka i agenasa deluje previše jednostavno, a kada neko prvi ovlada nerešivom materijom, ona postaje donekle laka i rešiva za sve. Jedino je neophodno biti posvećen detaljima, a to mogu samo oni kod kojih se znanje, ljubav i volja nalaze u pravoj srazmeri.

CiljPristupRazlog i reference
Optimizujte dijetu: minimizujte proste ugljene hidratePacijentima je ponuđen izbor nekoliko niskoglikemijskih, nezapaljenjskih dijeta, sa malo žitarica.Minimizujte inflamaciju, minimizujte insulinsku rezistenciju.
Podstaknite autofagiju, ketogenezuGladujte 12 sati svake noći, uključujući 3 sata pre odlaska u krevet.Redukujte nivoe insulina, redukujte Aβ
Redukujte stresPersonalizovano – joga, ili meditacija, ili muzika, itd.Redukcija kortizola, CRF, vertikala stresa
Optimizujte san8 č. po noći, melatonin 0,5mg PO pred spavanje, Trp 500 mg PO 3x/nedeljno, ako se budi. Ukinite apneju spavanja.[36]
Vežbanje30 – 60’ dnevno, 4 – 6 dana nedeljno[37, 38]
Stimulacija mozgaPozit, ili neka slična[39]
HomocisteinMe-B12, MTHF, P5P, TMG ako je neophodno[40]
Serum B12>500Me-B12[41]
CRP<1,0, A/G>1,5Antiinflamatorna dijeta, kurkumin, DHA/EPA, optimizacija higijeneKritična uloga inflamacije u AD
Insulin u stanju gladovanja <7, HgbA1c <5,5Dijeta kao što je gore navedenoVeza između dijabetesa i AD-a
Hormonalni balansOptimizujte fT3, fT4, E2, T, progesteron, pregnenolon, kortizol[5, 42]
GI zdravljePopravite ako je neophodno, prebiotici i probioticiIzbegavajte inflamaciju, autoimunitet
Redukcija A-betaKurkumin, Ašvaganda4345
Kognitivno popravljanjeBakopa moniera, MgT[46, 47]
25OH-D3 = 50 – 100ng/mlVitamini D3, K2[48]
Povećajte NGFH. erinaceus, ili ALCAR[49, 50]
Ponudite sinaptičke strukturalne komponenteCitikolin, DHA[51].
Optimizujte antioksidantePomešani tokoferoli i tokotrienoli, Se, borovnice, NAC, askorbat, α-lipoička kiselina[52]
Optimizujte odnos Zn:fCuZavisi od dobijenih vrednosti[53]
Obezbedite noćnu oksigenacijuIsključite, ili tretirajte apneju spavanja[54]
Optimizacija mitohondrijalnih funkcijaCoQ, ili ubikvinol, α-lipoička kiselina[55]
Povećajte fokusPantotenička kiselinaZahtev za sintezom acetilholina
Povećajte funkciju SirT1Resveratrol[32]
Isključite toksicitet teških metalaEvaluišite Hg, Pb, Cd, helirajte ako postoji indikacijaEfekti teških metala na CNS
Efekti MCT-aKokos, ili aksona[56]
Terapeutski sistem 1.0

CHO – ugljeni hidrati, Hg – živa, Pb – olovo, Cd – kadmijum, MCT – trigliceridi srednjeg lanca, PQQ – polikvinolin kvinon, NAC – N-acetil cistein, CoQ – koenzim Q, ALCAR – Acetil-L-karnitin, DHA – dokozaheksaenoička kiselina, MgT – magnezijum treonat, fT3 – slobodni (fri) trijodotironin, fT4 – slobodni (fri) tiroksin, E2 – estradiol, T – testosteron, Me-B12, metilkobalamin, MTHF – metiltetrahidrofolat, P5P – piridoksal-5-fosfat, TMG – trimetilglicin, Trp – triptofan.

Gojaznost, metabolizam i delotvornost vakcina

Niko ne može da nam pomogne ako sami sebi ne pomognemo, kaže narodna mudrost. Kako će nam onda pomoći vakcina? Novija istraživanja1, 2 pokazuju da je vakcina slabija zaštita od virusa ako neko ima prekomernu telesnu težinu. Prekomerna težina definisana je kao BMI veći od 30 (težina u kilogramima/BMI=visina u cm2). Osim toga, ako imamo neku metaboličku bolest, kao što je dijabetes, to može biti činilac koji će dovesti do težeg oblika gripa. Dakle, iako nam je savremena medicina podarila brojna sredstva koja nam pomažu da živimo bolje i udobnije, i mi moramo da se potrudimo da zaštitimo vlastito zdravlje.

Vakcine su veoma daleko od savršenog sredstva kojim ojačavamo svoj imunitet. Iako vakcina protiv gripa postoji godinama, grip i dalje opstaje kao bolest, stručnjaci procenjuju da ona nije stoprocentno efikasna, a najčešće je efikasna manje od 50%, kao što se može videti na zvaničnim stranicama američkog Centra (odnosno „Centara“) za kontrolu i prevenciju bolesti.

Majk Macel (Mike Mutzel, MS) sa stranice High Intensity Health navodi u svom nedavnom izlaganju, koeficijent efikasnosti od 43%. Istina je, međutim da efikasnost vakcine varira iz godine u godinu i u zavisnosti od proizvođača do proizvođača, ali i od izvora koji procenjuje delotvornost vakcine, što samo potvrđuje da, čak i ako se opredelimo za ovo pojačanje imuniteta, naša priprema za tu bitku još uvek nije gotova.

Kada se na ovu dokumentovanu slabost vakcine protiv gripa doda gojaznost koja oslabljuje njeno dejstvo, vidi se da je potreban dodatni napor da bi se postigla efikasnost savremenog medicinskog sredstva.

Dakle, neće nam pomoći ni kvalitetni proizvodi, ni moderne tehnologije, ako sami sebi ne pomognemo, ali ne samo gubitkom kilograma, nego i boljim izborom hrane, redovnim snom, fizičkim vežbanjem i dobrim odnosima sa ljudima oko sebe.

Imuni sistem je jedan naš aspekat koji može biti u dobrom stanju, kao i mišići, ali može biti i oslabljen, ako na njega stavljamo nepotreban teret.