Danas je ketogena dijeta postala popularna tema u medijima,
što se može tumačiti kao posledica mode, ali i iskrenog interesovanja kod onih
koji su otkrili njene dobre strane.
Ketogena dijeta nastala je 1920-ih godina u Americi radi
tretmana epilepsije i razvijena je na klinici Majo, ali je nakon razvoja lekova
– antiepileptika, dijetetski pristup lečenju postepeno prestao i do početka
dvadeset prvog veka postao retkost.
Ketogena dijeta kao terapeutsko sredstvo veoma je stroga i
nju treba razlikovati od niza masnih dijeta koje ulaze u spektar ishrane sa
restrikcijom ugljenih hidrata, koje je lakše sprovesti, ali nemaju iste efekte
kao prvobitna klinička formula iz 1920-ih.
Masne dijete oslanjaju se na proizvode razgradnje masti –
ketone, kao na osnovni energent organizma. Masti se razgrađuju, a iz tog
procesa nastaje tri vrste ketona: beta-hidroksibutirat, acetoacetat i aceton
(tj. propanon). Iako ove supstance postepeno postaju glavni izvor energije kod
osoba koje se ovako hrane, šećer, odnosno glukoza, ostaje uvek prisutan, jer ga
organizam sâm
proizvodi u jetri i on u telu vrši potrebnu i važnu ulogu, čak i kada kroz
ishranu uopšte ne unosimo ugljene hidrate.
Ketoni se mogu dijagnostikovati analizom krvi, urina, ili
daha, jer su to uobičajeni kanali kojima ih se telo oslobađa ili gde se oni
nalaze u opticaju. Za to se kupuju posebne spravice, nalik na merače šećera u
krvi, takozvani „ketometri“, ali one ovde još nisu prisutne, uglavnom iz
kulturoloških razloga, zbog otpora prema ideji nutritivne ketoze, ali i zbog
nedostatka znanja o ovoj tematici. U striktnom smislu, neophodno je
dijagnostikovati povišenu prisutnost ketona (od 0,5 do oko 3, ili nešto više
milimola po litru, mmol/l) kroz jedan od ova tri oblika analize, ali se to danas
ne radi, jer nije praktično, a nije ni jeftino. Ovo je i dobar razlog da se ne
veruje svakome ko tvrdi da je u ketozi,
stanju povišene upotrebe ketona, jer ovo stanje ipak treba da bude dokazano.
Često smo u stanju da poverujemo da smo ispunili sva pravila ove dijete, mada
nismo zadovoljili uslove za pokretanje ketoze, iz čega zatim možemo izvesti
pogrešne zaključke (npr. da smo „pokušali“, ali da to na nas „nije delovalo“).
Postoji nekoliko načina za pokretanje procesa ketoze, a
najjednostavniji je gladovanje, koji se i koristio i u kliničkom tretmanu, u
uvodnoj fazi, gde su pacijenti gladovali prvi dan po prijemu, a prvi put bi se nahranili
masnim obrokom tek sutradan, za večeru. Taj obrok sastojao se od krema sa
jajima, veštačkim zaslađivačem i bio je sasvim bez ugljenih hidrata, dakle i
bez žitnih, kukuruznih ili drugih dodataka kao što je popularni „gustin“. Zatim
bi se u ishranu pažljivo i postepeno dodavale ostale namirnice, ali vodeći
računa o tome da se izbegavaju ugljeni hidrati i da se proteini koriste u maloj
meri, u odnosu masti : proteini + ugljeni hidrati – 4:1, u smislu kalorija.
U ranoj fazi ovog pristupa ishrani na početku dvadesetog
veka i nezavisno od nje, postojao je veliki broj pobornika gladovanja koji su
verovali da se organizam tako čisti i obnavlja, ali su pojedini istraživači
otkrili da prisustvo masti u ishrani povoljno deluje na organizam u odsustvu
proteina i ugljenih hidrata i da se one mogu koristiti tako da se očuva snaga i
da efekti restrikcije budu povoljni po opšte stanje tela i duše.
Danas se za pokretanje ketoze koriste i MCT ulje (trigliceridi
srednjeg lanca, Medium Chain Tryglicerides), koje se može nabaviti u
prodavnicama sportskih suplemenata, kao i ketonske soli, ili ketonski estri
koji direktno pokreću stanje ketoze, odnosno olakšavaju ulazak u stanje nutritivne
ketoze, ali se ovim suplementima mora pristupiti sa velikim oprezom, jer imaju
i neželjena dejstva. Za ketonske estre, uobičajeno se priča da imaju neprijatan
ukus i veliki napor ulaže se kako bi se on učinio blažim.
Najbolji, a i najjeftiniji pristup ketogenoj dijeti je kroz
dobro formulisanu masnu ishranu i kroz umereno gladovanje i kretanje, ali je to
samo deo jednog sveobuhvatnijeg pristupa. Nijedna dijeta ne sastoji se samo od
hrane, nego i od drugih važnih elemenata, kao što su san i kretanje, ali i odnosi
sa drugim ljudima.
Ako poželite da isprobate ketogenu dijetu, savetujte se sa
nekim ko ima iskustva i potražite savet lekara ili nutricioniste koji je o toj
materiji dobro obavešten, a možete razgovarati i sa nekim ko ima lično iskustvo
u tome. Pošto je ovakva ishrana još uvek nedovoljno rasprostranjena, nemojte se
odmah obeshrabriti, videvši da nemate mnogo sagovornika. Moderno vreme
omogućava vam pronalazak korisnih saveta na internetu, iako uvek morate ostati
na oprezu. Jedan od saveta je da se u ishrani koristite prirodnim namirnicama
životinjskog i biljnog porekla, jer je priroda savršeni tvorac svih ispravnih
namirnica i recepata i ona nudi najbolje nutrijente, bilo da su u pitanju
masti, proteini ili ugljeni hidrati.
Mnoga novija naučna istraživanja ukazuju na to
da je povećano prisustvo masti u ishrani prihvatljiva i poželjna mogućnost, ali
je potrebno da prođe još vremena da bi se zainteresovani ljudi ohrabrili na
takvu dijetu, bilo da je u pitanju terapeutska dijetetika, bilo da se radi o
rekreativnom obliku ishrane, ili o ishrani radi korekcije težine i poboljšanju
telesne forme.