Gojaznost, holesterol i virusi

Velika studija obolelih od novog koronavirusa, na uzorku od 4103 osobe, u najviše pogođenoj sredini u SAD, u Njujorku, govori o tome da je starost najvažniji faktor rizika za novu bolest. Međutim, odmah na drugom mestu nalazi se gojaznost. Nedavno sam objavio crticu na osnovu članka sa BBC-a o starijim osobama koje vežbaju vozeći bicikl i prikazao mišljenje stručnjaka iz 2018. godine neopterećene zarazama, da je imunitet osoba starijih od 80 godina jednak mladalačkom imunitetu dvadesetih, samo ako se stariji posvete fizičkom vežbanju.

Isto se odnosi i na gojaznost. Ovaj „hronični faktor“, kako ga nazivaju u članku iz ZDNeta, sličan je ostalim rebusima naše egzistencije, nerešiv je samo dok smo u traganju, ali se brzo razvejava sa otkrivenim rešenjem. Za nekoga je rešenje gladovanje, za nekoga dobro osmišljena dijetetika, ali već sami početak gubljenja težine garantuje određenu dodatnu odbrambenu snagu organizma, ako je posledica dijetetske intervencije, ili drugih zdravih razloga, a ne nekog patološkog procesa. Ovaj gubitak ukazuje i na smanjenje šećera u krvi i na sagorevanje masti, na metabolički mehanizam ketoze, koja je, zapravo, jednaka fenomenu sagorevanja masti, neophodnom za gubitak kilaže.

Takođe, poznato je i da se virusi i mikroorganizmi ne snalaze dobro u masnom i dinamičnom okruženju kakvo postoji kod osoba sa povišenim holesterolom, koji se, paradoksalno javlja i kao značajan prediktor dugovečnosti kod starijih osoba. Povišeni holesterol posebno štiti od smrti putem infekcije i sepse kod starijih, dok istraživanja epidemije iz Venžoua pokazuju da su pacijenti oboleli od koronavirusa gubili značajnu količinu holesterola u toku bolesti, koja se zatim, vraćala na početnu vrednost po okončanju bolesti.

Povišeni šećer koji postoji kod osoba sa suvišnim kilogramima, pa čak i šećerna bolest, postepeno se normalizuju kod značajnog broja ljudi koji se opredele za masnu ishranu i terapeutsku restrikciju ugljenih hidrata. Ovo je proces koji se pokreće već u toku prve noći, a u kratkom vremenu može dovesti do značajnog ispravljanja mnogih pokazatelja dobrog zdravlja.

Vredno je pokušati sa smanjenjem telesne težine, jer nam ono donosi mnogo više od lepšeg izgleda, ili veće otpornosti na viruse i mikroorganizme. Verovatno je da su istraživanja iz dvadesetog veka bila u zabludi kada su dijetetske masti označila kao štetne za kardiovaskularno zdravlje. Dokazi koje moderna nauka sabira o ovoj temi ukazuju na to.

Superiornost masnih dijeta u pogledu gubitka telesne težine

Između 2003. i 2018, održano je 62 istraživanja sa slučajno odabranim uzorkom i kontrolnim grupama koja su posmatrala smanjenje telesne težine, poredeći ishranu sa malo masti sa ishranom koja u sebi sadrži veliki deo masti. Iz ove grupe, 31 istraživanje pokazalo je statistički značajne rezultate.

Australijski doktor Pol Mejson prikazao ih je sve na grafikonu. Plava boja indikuje gubitak kilograma u toku ishrane sa mnogo masti, a malo ugljenih hidrata. Takva dijeta je ketogena dijeta, ali i čitavi spektar masnijih dijeta koje odlikuje izbegavanje ugljenih hidrata kao što su hleb, skrob, šećer i ostali prirodni zaslađivači.

Crvena boja ukazuje na rezultate dijete sa velikom zastupljenošću ugljenih hidrata.

Iako se ovde masnijom ishranom smatra ona u kojoj se unese manje od 135 grama ugljenih hidrata dnevno, a znamo da ketogena dijeta nekada podrazumeva i manje od 20 grama, rezultati govore ubedljivo u korist masnih dijeta.

Gubitak kilograma:
dijete sa mnogo masti i malo ugljenih hidrata prikazane su plavom bojom;
dijete sa mnogo ugljenih hidrata prikazane su crvenom

Slika je slajd iz predavanja doktora Pola Mejsona o uticaju dijete na virus korona. Smanjenje telesne težine, kao i smanjenje nivoa šećera u krvi značajno doprinose povoljnijim ishodima u borbi organizma sa virusima.

Američki lekar koji pomaže Indiji savetima o ishrani

Ako organizam prisiljavamo da troši ugljene hidrate, često se javlja metabolički disbalans koji rezultuje dijabetesom. Jedan od načina da se prevaziđe problem gojaznosti i dijabetesa je dijeta sa malom količinom ugljenih hidrata, bez hleba, bez skroba i bez procesiranog šećera.

Doktor Ron Rosdejl dao je intervju Ajvoru Kaminsu u sjajnom podkastu „Debeli car“ (The Fat Emperor) i izneo svoje poglede na postojeću krizu. Ron Rosdejl daje intervju iz Indije, gde već godinama boravi na poziv indijske vlade i pomaže im u pitanjima ishrane i gde se zatekao u vanrednom stanju, u vreme epidemije koronavirusa.

Indija je zemlja koja, kao i Kina danas prednjači u broju pacijenata obolelih od dijabetesa i od metaboličkih bolesti. Iako su obe zemlje pod velikim pritiskom modernog životnog stresa i nekvalitetne hrane, u oči pada i to da je tamošnja ishrana tradicionalno zasnovana pretežno na ugljenim hidratima (hleb, pirinač, skrob, procesirana hrana), pa je i velika verovatnoća da se ispolji toksično delovanje ugljenih hidrata.

Doktor Rosdejl smatra da je izgubljena senzitivnost leptina, hormona koji emituju masne ćelije i koji je otkriven u toku 1990-ih godina, ključni razlog za porast broja gojaznih i obolelih od šećerne i od drugih hroničnih bolesti. Prelazak na masniju ishranu, bez ugljenih hidrata, ili sa veoma malo ugljenih hidrata, veoma brzo smanjuje nivo leptina u ogranizmu i popravlja opšte stanje. Ovakva izmena dijete brzo popravlja balans organizma i dovodi do smanjenja nivoa šećera u krvi, kao i do gubitka telesne težine.

Povišeni šećer u krvi nepovoljno deluje na imunitet pacijenata i to se vidi po većoj stopi komplikacija kod obolelih od koronavirusa koji istovremeno pate od dijabetesa.

Zbog toga dr Rosdejl apeluje: „Nemojte davati D5W!“ (Dont give D5W!) Nakon kratke konsultacije na Guglu, vi vidite da postoji izotonijski i hipotonijski rastvor za krv u kojem postoji i šećer, dekstroza. Lekari koji su opredeljeni za pristup ishrani sa malom količinom ugljenih hidrata smatraju da će prisustvo šećera u svakom tretmanu biti suvišno.

Šećer je u slučaju glukoze, ali i inače, veoma reaktivan molekul. Prsten molekula glukoze sastoji se od šest ugljeničkih atoma. Na kraju svakoga je jedna izuzetno reaktivna grupa: OH (hidroksilna grupa).

Holesterol je jedna od najvažnijih supstanci u proizvodnji ćelije. Ako želite da proizvedete veliki broj ćelija za kratko vreme, neophodno je da imate dovoljno holesterola. Ovo se jednako odnosi i na imune, bele ćelije u krvi.

Čak i decenijama kasnije, to je i dalje velika vest, da dijeta sa malo ugljenih hidrata, a više masti, snižava šećer u krvi i može poništiti dijabetes i vratiti organizam u normalno stanje.

Treba trošiti vreme na to da se loše obrazovanje ispravi, kaže dr Rosdejl: srčana bolest nije bolest holesterola i osteoporoza nije bolest kalcijuma i šećerna bolest nije bolest šećera… Stvari nisu tako jednostavne. Naprotiv, to su bolesti koje potiču od previše ugljenih hidrata u ishrani i od nedostatka nutritivno bogatih namirnica kao što su riba, jaja i meso.

Klasično obrazovani lekari, kao što je dr Rosdejl, koji je internista, koji su opredeljeni za prirodan tretman ishranom, smatraju da se metabolički poremećaji mogu brzo regulisati, ali da je važno promeniti životne navike. Ovo se odnosi i na osobe koje imaju dugotrajne probleme, kao i na one čiji su problemi nedavno počeli. Uz dobar savet lekara i malo napora, mnoge nevolje je lako prevazići.

Doktor Rosdejl je jedan od onih koji nam poručuju: „najlakše je smanjiti kilažu…“, ostavljajući nas u pomalo u nedoumici oko toga šta je još potrebno da učinimo da bismo ostvarili optimalno zdravlje.

Kako da istovremeno izgubite suvišne kilograme i da postignete veću mentalnu stabilnost?

Uobičajeno se računa da jedan gram masti sadrži 9 kalorija, jedan gram ugljenih hidrata 4 kalorije, a jedan gram proteina 4 kalorije.

Zamislite da jedna osoba ima višak u vidu masnih naslaga teških 2 kilograma, tj. 2000 grama masti. To znači da ona ima mogućnost da sagori masti i proizvede energiju vrednu oko 18000 kalorija. Ako pretpostavimo da neko uobičajeno sagori oko 2400 kalorija dnevno, tada vidimo da bi ova osoba bez problema poživela 7,5 dana čak i kada ništa (osim vode) ne bi stavila u usta, trošeći samo svoj sopstveni izvor energije i to višak, a ne rezervu.

Ovo je, naravno, apsurdan pristup, jer nije lako gladovati sedam i po dana. Za mnoge bi ovakav pristup bio veoma štetan, premda bi poneko imao i sjajno iskustvo. Svedočanstva mnogih koji su gladovali kažu da postoji određena kriza između trećeg i četvrtog dana gladovanja i ako se kroz nju prođe, glad prestaje da bude neprijatna. Mnogi čak tvrde da se posle tri-četiri dana ulazi u stanje mira i velike čistote misli.

Drugom prilikom ću se baviti pitanjima balansa masti, ugljenih hidrata i proteina na početku gladovanja, ili masne dijete. Nije lako pokrenuti mehanizam trošenja masti, tj. lipolizu, ali daleko od toga da je to teško za sasvim prosečnu osobu.

Ovaj eksperiment sa gladovanjem, iako zanimljiva mogućnost, ne predstavlja jedini izbor, a verovatno ni najzdraviji. Alternativa gladovanju je masna dijeta. Ukoliko se organizam navikne na masniju hranu, tako da se unos ugljenih hidrata ograniči na manje od 50 grama dnevno, ukoliko se proteini unose umereno, a masti malo više, organizam se prilagođava korišćenju nutritivnih masti i malo po malo, počinje da koristi i svoje vlastite masne naslage. Na ovaj način, rezervoar masti kojem se inače ne može pristupiti, postaje dostupan i tako masna ishrana zapravo omogućava telu da koristi svoju vlastitu zaključanu energiju.

Ono što je bilo izvor frustracije, masti nataložene u našem telu, sada postaje izvor energije koja, osim što doprinosi vitkijem izgledu, telu daje stabilan izvor energije i tako doprinosi većoj mentalnoj stabilnosti. Mentalna bistrina i stabilnost, kao posledica izmenjenog načina ishrane, uobičajeni je efekat masnih dijeta. Ovo je upravo razlog zbog kojega je ketogena dijeta superiorna u pogledu gubitka suvišnih kilograma za osobe sa prekomernom težinom. Jedino na šta treba obratiti pažnju je da unesete dovoljnu količinu mikronutrijenata, vitamina i minerala i da prilagodite unos proteina, dok ćete energetske potrebe zadovoljiti unosom zdravih dijetetskih masti.

Ketogena dijeta – šta je to?

Danas je ketogena dijeta postala popularna tema u medijima, što se može tumačiti kao posledica mode, ali i iskrenog interesovanja kod onih koji su otkrili njene dobre strane.

Ketogena dijeta nastala je 1920-ih godina u Americi radi tretmana epilepsije i razvijena je na klinici Majo, ali je nakon razvoja lekova – antiepileptika, dijetetski pristup lečenju postepeno prestao i do početka dvadeset prvog veka postao retkost.

Ketogena dijeta kao terapeutsko sredstvo veoma je stroga i nju treba razlikovati od niza masnih dijeta koje ulaze u spektar ishrane sa restrikcijom ugljenih hidrata, koje je lakše sprovesti, ali nemaju iste efekte kao prvobitna klinička formula iz 1920-ih.

Masne dijete oslanjaju se na proizvode razgradnje masti – ketone, kao na osnovni energent organizma. Masti se razgrađuju, a iz tog procesa nastaje tri vrste ketona: beta-hidroksibutirat, acetoacetat i aceton (tj. propanon). Iako ove supstance postepeno postaju glavni izvor energije kod osoba koje se ovako hrane, šećer, odnosno glukoza, ostaje uvek prisutan, jer ga organizam sâm proizvodi u jetri i on u telu vrši potrebnu i važnu ulogu, čak i kada kroz ishranu uopšte ne unosimo ugljene hidrate.

Ketoni se mogu dijagnostikovati analizom krvi, urina, ili daha, jer su to uobičajeni kanali kojima ih se telo oslobađa ili gde se oni nalaze u opticaju. Za to se kupuju posebne spravice, nalik na merače šećera u krvi, takozvani „ketometri“, ali one ovde još nisu prisutne, uglavnom iz kulturoloških razloga, zbog otpora prema ideji nutritivne ketoze, ali i zbog nedostatka znanja o ovoj tematici. U striktnom smislu, neophodno je dijagnostikovati povišenu prisutnost ketona (od 0,5 do oko 3, ili nešto više milimola po litru, mmol/l) kroz jedan od ova tri oblika analize, ali se to danas ne radi, jer nije praktično, a nije ni jeftino. Ovo je i dobar razlog da se ne veruje svakome ko tvrdi da je u ketozi, stanju povišene upotrebe ketona, jer ovo stanje ipak treba da bude dokazano. Često smo u stanju da poverujemo da smo ispunili sva pravila ove dijete, mada nismo zadovoljili uslove za pokretanje ketoze, iz čega zatim možemo izvesti pogrešne zaključke (npr. da smo „pokušali“, ali da to na nas „nije delovalo“).

Postoji nekoliko načina za pokretanje procesa ketoze, a najjednostavniji je gladovanje, koji se i koristio i u kliničkom tretmanu, u uvodnoj fazi, gde su pacijenti gladovali prvi dan po prijemu, a prvi put bi se nahranili masnim obrokom tek sutradan, za večeru. Taj obrok sastojao se od krema sa jajima, veštačkim zaslađivačem i bio je sasvim bez ugljenih hidrata, dakle i bez žitnih, kukuruznih ili drugih dodataka kao što je popularni „gustin“. Zatim bi se u ishranu pažljivo i postepeno dodavale ostale namirnice, ali vodeći računa o tome da se izbegavaju ugljeni hidrati i da se proteini koriste u maloj meri, u odnosu masti : proteini + ugljeni hidrati – 4:1, u smislu kalorija.

U ranoj fazi ovog pristupa ishrani na početku dvadesetog veka i nezavisno od nje, postojao je veliki broj pobornika gladovanja koji su verovali da se organizam tako čisti i obnavlja, ali su pojedini istraživači otkrili da prisustvo masti u ishrani povoljno deluje na organizam u odsustvu proteina i ugljenih hidrata i da se one mogu koristiti tako da se očuva snaga i da efekti restrikcije budu povoljni po opšte stanje tela i duše.

Danas se za pokretanje ketoze koriste i MCT ulje (trigliceridi srednjeg lanca, Medium Chain Tryglicerides), koje se može nabaviti u prodavnicama sportskih suplemenata, kao i ketonske soli, ili ketonski estri koji direktno pokreću stanje ketoze, odnosno olakšavaju ulazak u stanje nutritivne ketoze, ali se ovim suplementima mora pristupiti sa velikim oprezom, jer imaju i neželjena dejstva. Za ketonske estre, uobičajeno se priča da imaju neprijatan ukus i veliki napor ulaže se kako bi se on učinio blažim.

Najbolji, a i najjeftiniji pristup ketogenoj dijeti je kroz dobro formulisanu masnu ishranu i kroz umereno gladovanje i kretanje, ali je to samo deo jednog sveobuhvatnijeg pristupa. Nijedna dijeta ne sastoji se samo od hrane, nego i od drugih važnih elemenata, kao što su san i kretanje, ali i odnosi sa drugim ljudima.

Ako poželite da isprobate ketogenu dijetu, savetujte se sa nekim ko ima iskustva i potražite savet lekara ili nutricioniste koji je o toj materiji dobro obavešten, a možete razgovarati i sa nekim ko ima lično iskustvo u tome. Pošto je ovakva ishrana još uvek nedovoljno rasprostranjena, nemojte se odmah obeshrabriti, videvši da nemate mnogo sagovornika. Moderno vreme omogućava vam pronalazak korisnih saveta na internetu, iako uvek morate ostati na oprezu. Jedan od saveta je da se u ishrani koristite prirodnim namirnicama životinjskog i biljnog porekla, jer je priroda savršeni tvorac svih ispravnih namirnica i recepata i ona nudi najbolje nutrijente, bilo da su u pitanju masti, proteini ili ugljeni hidrati. Mnoga novija naučna istraživanja ukazuju na to da je povećano prisustvo masti u ishrani prihvatljiva i poželjna mogućnost, ali je potrebno da prođe još vremena da bi se zainteresovani ljudi ohrabrili na takvu dijetu, bilo da je u pitanju terapeutska dijetetika, bilo da se radi o rekreativnom obliku ishrane, ili o ishrani radi korekcije težine i poboljšanju telesne forme.