Devojčica iz mešovitog braka

Evo jedne zanimljive vesti o devojčici iz mešovitog braka, iz dubina Sibira, u današnjoj Rusiji. Ona je, naime živela pre oko 90 hiljada godina i majka joj je bila Neandertalka, a otac denisovski čovek, te je njen genetski materijal nasleđen od roditelja 50:50%. Ove zapanjujuće podatke o ženskom detetu koje je živelo do oko trinaeste godine, otkrili su genetskom analizom stručnjaci Instituta za evolutivnu antropologiju u Lajpcigu, u Nemačkoj, na osnovu ostataka iz čuvene Denisovske pećine. Ovo je, pored ostalog i dokaz da su se vrste koje su postojale istovremeno sa homo sapijensom ukrštale, te da je moguće i da nisu nestale pod nekim nemilim okolnostima, već da su se spontano stopile sa danas jedinom preostalom rasom hominida.

https://www.newscientist.com/article/2177634-prehistoric-girl-had-parents-belonging-to-different-human-species/

Nasleđeni strah i miris trešnje

Eksperiment iz 2013. godine u kojem su miševi bili izloženi snažnom mirisu trešnje i istovremeno dobijali bolne strujne udare preko elektroprovodljive podloge, predstavlja jednu poetičnu ludost moderne nauke. Eksperimentu su, kao što to u životu ponekad biva, ali i prema zamisli naučno raspoloženih gospodara mišjih sudbina, bili izloženi samo muški miševi.

Tim miševima kasnije je dozvoljeno da dobiju potomstvo. Već u prvoj generaciji, mladi miševi i mišice imali su izraženu senzitivnost na miris trešnje. Njihov organizam je na taj miris reagovao nervozom i izmenjenim ponašanjem. Istovremeno, ti mladi miševi pokazivali su i neke druge znake traumatizovanog potomstva: smanjenu insulinsku senzitivnost i sklonost ka rizičnijem ponašanju.

Strah se na neki način može naslediti, mada je diskutabilno kako do toga dolazi, da li je u pitanju beleška na genima (proces metilacije), ili na genetskim fragmentima kao što su prečage koje ih spajaju – histoni, ili konačno, beleška na složenim molekulima ribonukleinsle kiseline (RNK)? Tek, jasno je da neka beleška, neki nasledni zapis, postoji.

Posmatranja iskustava ratnih zarobljenika, ukazuju na to da se veoma često negativne zdravstvene posledice ispoljavaju kod njihovog potomstva rođenog nakon zarobljavanja. U ovome se takvo potomstvo razlikuje od ostalih vršnjaka. Sinovi ratnih zarobljenika imaju oko 11% veću smrtnost i to uglavnom zbog izliva krvi u mozak, ali i zbog kancera, bez obzira na ostale socioekonomske pokazatelje.

Sećanje na „opasni“ miris trešnje kod miševa izvesno nije preneseno nekim tajanstvenim podučavanjem mladih, jer su oni odmah po rođenju odvojeni od ustrašenih roditelja i povereni mirnim i neustrašenim porodicama.

Nismo li i mi možda postali bojažljivi ili makar osetljivi za određene teme zbog nasleđa svojih otaca? Prostor na kome živimo obiluje strašnim uspomenama.

Ipak, priloženi članak ukazuje na to da se strah možda i ne nasleđuje, ali da se povećana senzitivnost na miris trešnje javlja kod potomstva miševa izloženih jednom surovom eksperimentu.

https://www.bbc.com/future/article/20190326-what-is-epigenetics

Evo i originalnog sažetka eksperimenta:https://www.nature.com/articles/nn.3594