Osteokalcin je hormon kojim telo odgovara na stres

Da vam je neko 2015. godine rekao da čovek ima čitav jedan organ koji još uvek nije otkriven, mislili biste da je u pitanju šala. Međutim, otkriće organa intersticijuma, s početka 2018. dogodilo se zato što su lekari prosto izmenili pogled na tkiva u organizmu i sagledali jedan njihov sloj kao organ sa samostalnim funkcijama – intersticijum.

Stručnjaci sa Univerziteta Kolumbija u Sjedinjenim državama, međutim, otkrili su ulogu koju kosti igraju u odgovoru na stres, a koja dovodi u pitanje naše doskorašnje stereotipe o odgovoru tela na opasnost. Kada kičmenjaci primete opasnost, njihove kosti emituju tvar koja se zove osteokalcin, a koja deluje slično dejstvima koja danas pripisujemo adrenalinu. Nakon emitovanja ove supstance, eksperimentalne životinje pokazuju sve znake stresa. Miševi kojima nedostaje sposobnost emitovanja osteokalcina u slučaju opasnosti ne pokazuju nikakve znake stresa. S druge strane, životinje kojima nedostaje nadbubrežna žlezda, te ne luče adrenalin, takođe imaju stresni odgovor na opasnost. Miševi kojima je injektivno ubačena velika doza osteokalcina, imaju akutan stresni odgovor. Osteokalcin povećava sposobnost ćelija da preuzmu glukozu, popravlja pamćenje i pomaže životinjama da trče brže, sa većom izdržljivošću. Bez učešća skeleta, zapravo, nema stresne reakcije.

Kada vam sledeći put krene adrenalin, zapitajte se, da vam možda nije krenuo osteokalcin?

Kasnije se zapitajte: šta postoji što još nismo otkrili, u eri kada se već pomalo govori o stomaku kao o „drugom mozgu“, ali i kada se govori o srcu kao o centru nekih kognitivnih funkcija, a evo, sada i o kostima kao izvoru stresnog odgovora? Može da se dogodi da neka drevna znanja, preuzeta iz religije i narodnih tradicija, nisu sasvim pogrešna i da imamo brojne organe, funkcije i sposobnosti koje smo potisnuli i porekli, samo zato što moderna nauka još uvek nije stigla da ih prepozna i imenuje…

Znali smo „u svom srcu“ da je tako. Nije sve u adrenalinu, naprotiv.