Recept za keto hleb

Sastojci:

  • 250 grama sirovog badema;
  • 120 grama oraha;
  • 100 grama sirovog suncokretovog semena;
  • 50-ак grama lanenog brašna. Laneno brašno je dobar dodatak svim hlebovima ove vrste, jer strukturu testa čini nežnijom, a ukus blažim. Ako vam se učini da je testo previše žitko/tečno, može se dodati još malo lanenog brašna.
  • ½ kesice praška za pecivo;
  • So po ukusu.

Ova suva masa treba da ima oko 470-530 grama.

Suve sastojke treba ubaciti u mlin i dobro ih samleti, tako da struktura bude nalik na pesak, na sitnije čestice, ali ne i da postane tečna. Semenke se pretvaraju u gustu, masnu tečnost ako se pretera sa mlinom, što je i najbolji dokaz da je ovo masan hleb, odnosno hleb na osnovici masti, premda u njemu ima i proteina i ugljenih hidrata, a svakako ima i malo vode.

  • Pet jaja „S“ klase, odnosno veći format jaja.

Jaja se ubace u samlevene sastojke i ponovo se pusti mlin, kako bi se suvi sastojci izmešali sa jajima koja će ih povezati. Ako je masa previše tečna, kao što je gore pomenuto, može se dodati još malo lanenog brašna, po osećaju. Ono je dobro kao dodatak koji može da zatreba, da bi smesa postala suvlja.

Zagrejati pećnicu na 180 stepeni Celzijusa.

Uzeti malu tepsiju za hleb i namazati podlogu i zidove mašću. Mast može biti puter, maslinovo ulje, ali i kokosovo ulje, ili čak i svinjska mast.

Testo prebaciti u tepsiju. Važno je znati da ovo testo nije tako podatno kao testo od običnog brašna. Ono je lepljivo i treba se sa njim izboriti. Kada se uspešno prenese iz posude mlina u posudicu za pečenje, treba ga sabiti i izravnati, radi lepote i ravnomernijeg pečenja. Ja za tu svrhu koristim kašiku koja je umočena u kokosovo ulje i stoga klizava i glatka, pa njom utabam i izravnam gornju površinu hleba koja tako postane glatka i sjajna, a hleb u posudi bude solidno nabijen.

U pećnici hleb treba da se priprema oko 60 minuta. Originalni recept koji sam najpre koristio savetovao je 50 minuta pečenja, ali sam ja u praksi najčešće provodio oko 60. Da bi se testo proverilo, možete izvesti klasičnu proveru čačkalicom, tako da čačkalicu zabodete u hleb i izvučete i na njoj ne bi trebalo da ostanu nalepljeni komadići materije ako je gotovo, već ona treba da bude suva i čista.

Hleb može ostati i na otvorenom, u higijenskim uslovima nekoliko dana.

Ispoljenje povoljnih genetskih osobina kao posledica fizičkog vežbanja

Ronda Patrik (Rhonda Patrick) piše na svojoj stranici „Found my Fittnes“:

“Tri meseca fizičkog vežbanja reprogramiralo je DNK sperme zdravih mladih muškaraca.

Vežbanje je ućutkalo gene koji se odnose na više bolesti, uključujući šizofreniju, Parkinsonovu bolest, cervikalni kancer, leukemiju i autizam. Naprotiv, vežbanje je aktiviralo gene koji su uključeni u razvoj i prilagođavanje na vežbanje.”

Priloženo je jedno od savremenih istraživanja uticaja ponašanja na rad gena. Istraživanje je iz 2016. Ne treba čekati na magičnu pilulu. Oko nas su na dohvat ruke sredstva koja mogu popraviti naš život i život našeg potomstva, preciznija i bolja od bilo kog medicinskog proizvoda. A ta sredstva, iako prosta i uobičajena, mi često ignorišemo.

Zar nam je zaista potrebno da nam sofistikovane laboratorije koje ezoterijskim, supermodernim metodima ispituju izmene metiloma na DNK potvrde ono što su naši babe i dede znali bez ijednog dana škole?

Ili, kako to kaže Psalam, još stariji izvor:

“Kloni se oda zla i čini dobro, traži mira i idi za njim” 34.14.

Dobro je od nauke dobiti potvrdu da je jedan deo starih verovanja dobro utemeljen.

Vitamin E: odakle potiče naziv “tokoferol”?

Naziv za Vitamin E, tokoferol, potiče od dveju grčkih reči: tokos (τόκος), što znači rođenje i ferein (φέρειν), što znači nositi. U ranim danima proučavanja ovog vitamina, dvadesetih godina prošlog veka, naučnici su mislili da je to jedinjenje koje omogućava plodnost, jer su životinje, odnosno eksperimentalni pacovi, u njegovom odsustvu postajale besplodne, uprkos prisustvu nekih drugih tada poznatih vitamina. Iz ovoga su zaključili da je tokoferol, za koji danas znamo da se u velikoj količini nalazi u biljnim uljima, zrnevlju i semenkama, izvor plodnosti u organizmu. Sada je jasno i odakle jednim delom potiče uobičajeno verovanje da su semenke i zrnevlje preporučljivi za pitanja plodnosti i reproduktivne sposobnosti. Kasnije je shvaćeno da je vitamin E samo jedna nezaobilazna supstanca u vitalnom nizu i danas se posebno naglašava njegovo antioksidantno delovanje, njegova borba protiv slobodnih radikala u organizmu. Ovde se krije i druga strana ove supstance, jer ni sa jednim dejstvom, pa tako ni sa antioksidativnim dejstvom vitamina, ne treba preterati. Zbog toga se vitamin E ne koristi tamo gde je prisustvo oksidativnih procesa neophodno.

Da li moral utiče na ispoljavanje gena?

U novije vreme u nauci se sve češće govori o uticaju ishrane, životnih navika i okruženja roditelja na zdravlje dece. Često se može čuti to da su pušenje, ili izloženost DDT-u, veoma popularnom sredstvu kojim smo se u ranije vreme branili od insekata, doveli do pojave autizma, gojaznosti, astme i alergija i drugih poremećaja kod potomstva. Neke od tih tvrdnji spekulativno idu dalje i iznose pretpostavke o mogućem uticaju ponašanja i aktivnosti generacije deka i baka na kasnija pokoljenja. Da bi se ova stvar obrazložila potrebno je mnogo truda i koordinisanog naučnog rada, što je skoro nemoguće ako se imaju u vidu kratkovidi protivnici koji zbog interesa industrije žele da zaustave istraživanja koja idu u određenom pravcu. Tipičan primer je industrija gaziranih pića koja pokušava da odvrati pažnju čitavih nacija od šećera kao izvora modernih bolesti. Ove kompanije to rade nesmotrenim ili predumišljenim – ko će znati – preusmeravanjem pažnje javnosti na potrebu za vežbanjem, umesto na ozbiljnu redukciju ugljenih hidrata u piću i hrani. Mnoge nacije tako su se opredelile da grozničavo mlate rukama i nogama, ne shvatajući da ih gojaznima zapravo čini toksična količina šećera u gaziranim napicima i drugde. Na radost industrije, svi smo u konfuziji i pitamo se šta nas to truje u modernim vremenima? Iako šećer nije uzrok svih naših zala, prilično je jasno da ga treba izbaciti u što većoj meri i zameniti ga zdravim mastima, ali ga zameniti i dovoljnom količinom proteina i povremenim gladovanjem, a zatim se treba okrenuti i fizičkom vežbanju.

A sada dolazimo i do pravog junaka zdravog života, do morala. Moral u smislu tolerancije i ljubavi koja se izražava prema svojim bližnjima. Moral u smislu isticanja drugoga kao centra naše pažnje, umesto egocentrične oduševljenosti sobom i neprestanog truda da se nasilno izazove oduševljenje drugih. Ovo nasilno izazivanje oduševljenja drugih danas se najbolje vidi u postavljanju uspeha kao vrhunske vrednosti u društvu, umesto ideala ljubavi prema bližnjem. Danas su najuspešniji sportisti, ali i naučnici, ali i poslovni ljudi, centar svih društvenih dešavanja, a ljubav se izražava izveštačeno, kroz pozive na humanitarno angažovanje.

Ne želim dalje da pokazujem pogrešnost našeg modernog usmerenja, dovoljno je da se setimo primera nekih naših davnih prijatelja, deka i baka, koji su nas gledali kao božanska bića zbog svoje proste, otvorene ljubavi prema novom mladom biću. Nije im bilo važno da budemo najbolji, dovoljno im je bilo što smo njihovi i što smo zajedno. Oni su bili trag jednog prošlog vremena i u sebi su imali klicu večnog opstanka čoveka kao bića u ovom ekosistemu. Njihova ljubav u nas je utkala osećanje vrednosti i naša je dužnost da takav primer preuzmemo i sami, kako bi svi koji su u našoj blizini osetili vlastitu vrednost i smisao, umesto da se svi divimo izveštačenom idealu modernih gladijatora sporta ili poslovanja.

Da li je moguće da se geni oblikuju (u smislu epigenetskih promena, ne govorim ovde ni o kakvim mutacijama) čak i u slučaju kada mi usvajamo određene moralne norme? Da li je moguće da se geni prilagođavaju izražavanju povoljnih zdravstvenih ishoda u slučaju kada se čovek ponaša na tolerantan način, izražavajući elementarnu ljubav prema svojim bližnjima, ali i prema celom svetu? Zašto bi geni reagovali samo na hranu, piće, vežbanje, poštovanje dnevnog ciklizma i meditaciju? Odakle nam ta ideja?

Nije li neobično što je srednje očekivano trajanje života na siromašnoj Kubi gotovo isto kao i u prebogatoj, tehnološki superiornoj kapitalističkoj Americi? Kao da bogatstvo i ideologija uspeha nemaju uticaja na zdravlje i dugovečnost.

Da li je moguće da su tradicionalni ideali na svakom nivou, pa i na genetskom, izrazili ispravan odnos u svakodnevnoj životnoj praksi koji je kao posledicu imao i blagostanje potomstva, u zdravstvenom i materijalnom smislu? Iako sam svestan da nas ovo pitanje na provokativan način vraća u običajnu prošlost koja je puna slabosti i zatucanosti, mislim da moramo da odgovorimo na njega. Prema ovoj pretpostavci, zdravlje se može postići samo tamo gde svi žele da drugima bude dobro, ali ne i tamo gde svako želi samo da uspe i nada se da će se njegova sebična volja na neki volšeban način uskladiti sa sebičnim voljama svih ostalih. Mislim da bi mudraci iz prošlosti smatrali da sam veoma glup što uopšte postavljam ova pitanja.

Uticaj bezglutenske ishrane na pacijente obolele od shizofrenije

Istraživači sa Univerziteta u Merilendu i još nekih istaknutih američkih obrazovnih sredina, izveli su dvostruko sakrivenu (double blind) studiju uticaja bezglutenske ishrane na grupu od 16 pacijenata, muškaraca obolelih od shizofrenije, ili shizoafektivnog poremećaja. Poznato je da otprilike jedna trećina obolelih od ove bolesti ima povećan broj antitela na gluten (AGA, IgG), što je daleko veći procenat nego što je celijačka bolest, ili senzitivnost na gluten zastupljena u opštoj populaciji.

Nakon samo pet nedelja na bezglutenskoj dijeti, primećen je značajan napredak na skali opšte kliničke slike (CGI, Clinical Global Impression). Takođe, primećena je i smanjena zastupljenost negativnih simptoma, premda nije konstatovan kognitivni napredak, niti napredak u pogledu pozitivnih simptoma, dok se pažnja ispitanika koji su bili na bezglutenskoj dijeti popravila.

Ovo je jedna od mnogobrojnih studija koja, iako mala, pokazuje da je ishrana nezaobilazan deo tretmana najtežih i hroničnih bolesti iz spektra shizofrenije i autizma. Svakako nije teško uzdržati se od hleba pet nedelja. Blagodati tog uzdržanja su velike.