Nora Gedgaudas: Centralna uloga dijetetskih masti u izgradnji mozga čoveka

Glukoza, ugljeni hidrati, trebalo je da budu pomoćno gorivo za naš organizam, a ne mast, tvrdi Nora Gedgaudas, pozivajući se na modernu nauku i na posmatranja čoveka kroz istoriju i kulture.

Preveo sam ovaj kratak segment njenog predavanja „Primalne masne glave: Centralna uloga dijetetskih masti u izgradnji mozga čoveka“ (Primal Fat Heads: Central Role of Dietary Fats in Forging the Human Brain) i postavio taj prevod na Jutjub stranici Etike i dijetetike. Ovaj skraćeni i prevedeni materijal deo je jednog dužeg predavanja.

Nora je dijetetičar i fid bek terapeut. Jedan značajan period mladosti provela je kao deo naučne ekspedicije, posmatrajući vukove na severu Kanade. Tada je otkrila i značaj masti u ishrani, tražeći način da izdrži teške uslove u prirodi, nekoliko stotina kilometara udaljena od najbližeg sela.

Danas često nastupa na javnim naučnim i popularnim skupovima, zastupajući svakodnevne i terapeutske vrednosti masne ishrane.

„Naša inteligencija takođe je povezana sa našim jedinstvenim sastavom mozga. A to mora ponovo biti naglašeno, mozak je sastavljen od onoga što izaberemo za jelo. Ako DHA nije u vašoj ishrani, narode, nije ni u vašem mozgu,“ kaže Nora Gedgaudas na svom izvanrednom predavanju o ulozi masti u izgradnji ljudskog mozga. DHA (dokozaheksaenoična kiselina) je, naravno, omega tri masna kiselina koja je suštinska za građu mozga i osim u majčinom mleku, koje nas dočekuje kao prva hrana kada se pojavimo na ovom svetu, nalazi se i u proizvodima od ribe i drugim plodovima mora koji su uglavnom životinjskog porekla.

Sada se može videti da je kromanjonac, koji pripada istoj vrsti, homo sapiensu, kao i mi, to jest, današnji čovek, imao veću zapreminu mozga (i težinu: 1550g) nego mi danas (1350g). Iako jedna grupa naučnika pokušava da kaže kako je današnji mozak na neki način sofistikovaniji i da je manji, ali da ima bolje algoritme, ispostavlja se da su to prilično neutemeljene tvrdnje. Kromanjonac je, pre agrokulturne revolucije, imao veći i sposobniji mozak. Veličina je bitna, kaže Nora.

Teško je pomiriti se sa ovim saznanjem. Neka se ovaj uvid slegne: Kromanjonac je imao veću zapreminu mozga od današnjeg čoveka! To je pre svega posledica njegove ishrane, mada je nesumnjivo i posledica njegovog životnog stila.

A kada je otkriveno da od fermentisanih namirnica možemo još i napraviti pivo, kocka je bačena! Danas, na osnovu toga, pored ostalog, jesmo glupi, ali smo makar pokorni, Nora kaže u jetkoj ironiji.

Mi danas živimo u obmani, namećući velikom broju ljudi ishranu koja im ne odgovara i uslovljavamo ih da se ne usude da probaju masniju hranu. A masnija hrana bila je osnovica ishrane homo sapijensa pre agrokulturne revolucije. Čovek je imao samo desetak poslednjih hiljada godina da se navikne na žitarice, a čitavu prethodnu epohu hranio se masnom hranom životinjskog porekla. Prelazak na agrokulturu i žitarice skratio mu je život na pola, suprotno uobičajenim predrasudama o nekakvom produženju života sa počecima agrokulture, a fizički antropolozi sa lakoćom vide razliku između čvstih i zdravih kostiju ljudi pre agrokulturne revolucije i slabih i krtih, sitnijih kostiju i vilica punih oštećenih i izgubljenih zuba homo sapijensa, posle prelaska na žitarice i na biljne kulture.

Kao vrsta smo jedinstveni i po tome što nam u procesu glikacije, pod uticajem ekscesivne glukoze mozgovi ubrzano propadaju sa starenjem, što nije slučaj ni sa jednom životinjskom vrstom sa kojom bismo se mogli uporediti.

Ne postoji „povezanost“ između duše i tela. To je jedinstven fenomen. Oni su jedno. Um i duša su deo istovetnog sistema sa telom i treba im ponuditi ono što ih hrani i čini zdravima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *