Ispoljenje povoljnih genetskih osobina kao posledica fizičkog vežbanja

Ronda Patrik (Rhonda Patrick) piše na svojoj stranici „Found my Fittnes“:

“Tri meseca fizičkog vežbanja reprogramiralo je DNK sperme zdravih mladih muškaraca.

Vežbanje je ućutkalo gene koji se odnose na više bolesti, uključujući šizofreniju, Parkinsonovu bolest, cervikalni kancer, leukemiju i autizam. Naprotiv, vežbanje je aktiviralo gene koji su uključeni u razvoj i prilagođavanje na vežbanje.”

Priloženo je jedno od savremenih istraživanja uticaja ponašanja na rad gena. Istraživanje je iz 2016. Ne treba čekati na magičnu pilulu. Oko nas su na dohvat ruke sredstva koja mogu popraviti naš život i život našeg potomstva, preciznija i bolja od bilo kog medicinskog proizvoda. A ta sredstva, iako prosta i uobičajena, mi često ignorišemo.

Zar nam je zaista potrebno da nam sofistikovane laboratorije koje ezoterijskim, supermodernim metodima ispituju izmene metiloma na DNK potvrde ono što su naši babe i dede znali bez ijednog dana škole?

Ili, kako to kaže Psalam, još stariji izvor:

“Kloni se oda zla i čini dobro, traži mira i idi za njim” 34.14.

Dobro je od nauke dobiti potvrdu da je jedan deo starih verovanja dobro utemeljen.

Vitamin E: odakle potiče naziv “tokoferol”?

Naziv za Vitamin E, tokoferol, potiče od dveju grčkih reči: tokos (τόκος), što znači rođenje i ferein (φέρειν), što znači nositi. U ranim danima proučavanja ovog vitamina, dvadesetih godina prošlog veka, naučnici su mislili da je to jedinjenje koje omogućava plodnost, jer su životinje, odnosno eksperimentalni pacovi, u njegovom odsustvu postajale besplodne, uprkos prisustvu nekih drugih tada poznatih vitamina. Iz ovoga su zaključili da je tokoferol, za koji danas znamo da se u velikoj količini nalazi u biljnim uljima, zrnevlju i semenkama, izvor plodnosti u organizmu. Sada je jasno i odakle jednim delom potiče uobičajeno verovanje da su semenke i zrnevlje preporučljivi za pitanja plodnosti i reproduktivne sposobnosti. Kasnije je shvaćeno da je vitamin E samo jedna nezaobilazna supstanca u vitalnom nizu i danas se posebno naglašava njegovo antioksidantno delovanje, njegova borba protiv slobodnih radikala u organizmu. Ovde se krije i druga strana ove supstance, jer ni sa jednim dejstvom, pa tako ni sa antioksidativnim dejstvom vitamina, ne treba preterati. Zbog toga se vitamin E ne koristi tamo gde je prisustvo oksidativnih procesa neophodno.

Uticaj bezglutenske ishrane na pacijente obolele od shizofrenije

Istraživači sa Univerziteta u Merilendu i još nekih istaknutih američkih obrazovnih sredina, izveli su dvostruko sakrivenu (double blind) studiju uticaja bezglutenske ishrane na grupu od 16 pacijenata, muškaraca obolelih od shizofrenije, ili shizoafektivnog poremećaja. Poznato je da otprilike jedna trećina obolelih od ove bolesti ima povećan broj antitela na gluten (AGA, IgG), što je daleko veći procenat nego što je celijačka bolest, ili senzitivnost na gluten zastupljena u opštoj populaciji.

Nakon samo pet nedelja na bezglutenskoj dijeti, primećen je značajan napredak na skali opšte kliničke slike (CGI, Clinical Global Impression). Takođe, primećena je i smanjena zastupljenost negativnih simptoma, premda nije konstatovan kognitivni napredak, niti napredak u pogledu pozitivnih simptoma, dok se pažnja ispitanika koji su bili na bezglutenskoj dijeti popravila.

Ovo je jedna od mnogobrojnih studija koja, iako mala, pokazuje da je ishrana nezaobilazan deo tretmana najtežih i hroničnih bolesti iz spektra shizofrenije i autizma. Svakako nije teško uzdržati se od hleba pet nedelja. Blagodati tog uzdržanja su velike.

Nestajanje veganskih restorana u Velikoj Britaniji

Vegana je premalo da bi ovako veliki broj restorana veganske orijentacije po Velikoj Britaniji nastavio da radi. Iako postoji potražnja, populacija koja se ovako hrani malobrojna je, ima ih svega 1,4% u Britaniji. U konkurentskom nadmetanju između novootvorenih restorana i radnji, pobeđuju veliki, oni koji imaju pristup masovne industrijske proizvodnje. Mali restorani koji podržavaju bezmesnu dijetu ugroženi su i od strane običnih restorana koji su shvatili da je veganska ponuda danas tražena, te su dopunili svoj meni veganskim jelima i tako tržišnu situaciju učinili težom za male i iskrene posvećenike.

Kao da neka sila ne da da se održi biznis koji ima srca, bez obzira na kojim načelima on počiva. Sve ugrožava velika industrija i nelojalna konkurencija.

Legenda o orlu i progonjenoj golubici

Orao je progonio golubicu, ali ona je spazila kralja i pohitala ka njemu:

„Spasi moj život, o kralju! Stavljam se pod tvoju zaštitu!“

Kralj je kratko razmislio i prihvatio ovaj vapaj.

„Ako sam kralj, onda sam dužan da zaštitim sve što je u mojoj kraljevini, pa bila to i golubica.“

Ali, orao je sleteo pored kralja i golubice i zavapio:

„Uskratio si mi lovinu, moj kralju! Kako ću sada da jedem? Od čega ću da živim?“

Indijska mitska priča o kralju Šibiju (Šibi Rana), najpravednijem od svih u istoriji, duboko ispituje smisao biološkog lanca ishrane i navodi nas da se zapitamo: kako pronaći harmoniju u svetu u kojem učesnici često jedni drugima nanose štetu, pravdajući se bekstvom ili potrebom da prežive.

U nastavku priče, kralj Šibi Rana ulazi u pregovore sa orlom, ali orao zahteva da se kralj odrekne dela sopstvenog tela kako bi ga nahranio. Kralj pristaje na žrtvu, tako da od svog tela odvoji onoliko mesa koliko je golubica teška i ponudi orlu, međutim, na vagi se stalno ukazuje da je žrtva veća i teža nego što se u prvi mah učinilo.

Na kraju priče, orao i golubica nestaju kao fantazija, a kraljevo telo ponovo se ucelovljuje i on dobija pohvale od bogova. Najpravedniji od svih kraljeva, pristao je na žrtvu koja ga je dovela do odricanja od sebe, a legenda kaže da je na kraju svog dugog i pravednog života, kralj Šibi Rana, koji se beskompromisno držao pravde (dharma), direktno otišao u carstvo nebesko.

Ovu priču, koju sam na početku čuo u jednom izvanrednom predavanju Sadgurua, preuzeo sam sa sledećeg linka: https://college.holycross.edu/projects/himalayan_cultures/2008_plans/nhertz/eagledove.html